Uz zaštitnicu Veliku Gospu župa Cetingrad časti sv. Josipa i Petrovo kao suzaštitnike. Danas smo se u 10 sati uputili prema Cetingradu. Vreli ljetni dan kao što je uobičajeno u ovo doba godine. U Batnogi i drugdje žita klasaju. Baš kad žita klasaju crkva slavi prvake apostola Petra i Pavla: oni su slabi ljudi koji su donijeli bogate plodove ali uz Božju milost. Od 11 sati ispovijedanje. Svaki put kad čovjek odluči pred Bogom reći “kajem se” događa se čudo sv. Pavla. Iznenadi nas jednostavna i životna vjera naših vjernika, gane nas do suza. Takvi ljudi ne znaju da su veliki u dobroti. Oni su elita iako to ne znaju niti će priznati…U 12 sati počelo je misno slavlje. Misu predvodi vlč. Šimo Božić, župnik iz Cvitovića-Lađevca. Uz njega su župnik u miru mons. Marijan Ožura, umirovljeni svećenik Polde Barić i slunjski župnik Mile Pecić. S nama je župnik vlč. Stanko koji je na rehabilitaciji i željno čekamo njegov oporavak i povratak. Nedostaje nam! Govoriti o apostolima Petru i Pavlu nije teško ali ni lako: toliko su bogati u kajanju, vjeri i ljubavi da je to teško izreći riječima. Za orguljama je Ivica Paulić. Uloga orguljaša i pjevača u crkvi je dragocjena. Trenutak pričesti vrhunac je misnog slavlja. S Kristom koji je za nas umro i uskrsnuo idemo u budućnost. Slavlje se primicalo kraju. Dojam je da je prekratko trajalo. Ljudi su se malo zadržali u hladovini te nastavili u svojim kućama slavlje.
Ovaj narod zna komu je povjerovao…
Pričest: Krist s nama odlazi u naš svagdanji život, naše tuge i radosti…
Orguljaš i pjevači dragocjeni su dio Božjeg naroda
U razgovoru s Martinom iz Kanade. On sa suprugom provede dio godine u domovini. Njegova je misao da naši ljudi u dijaspori preko portala i društvenih mreža doznaju što se događa u domovini pa iz toga zaključuju da ne trebaju doći u domovinu da bi doznali novosti. Jednostavno kažu: mi sve znademo! Odmah moramo reći da nije isto gledati ručak na internetu i sudjelovati osobno na gozbi. Dolazak u domovinu je gozba za oči, uši i srce. To se ne može doživjeti na društvenim mrežama ili portalima. “Neka mi se osuši desnica ako tebe zaboravim domovino moja Hrvatska, nek mi se jezik za nepce prilijepi ako tebe zaboravim Hrvatska!” Ovako su govorili Izraelci u progonstvu sjećajući se Jeruzalema. Naša dijaspora je prognana Hrvatska koja je odsječena od svojih korijena. Bar bi trebali povremeno doći i napojiti se na izvorima. Opet ću citirati Milu Milinkovića koji je živio u Kanadi a koji je to izrazio riječima: “Kad mi padne na pamet moja Hrvatska, počinje me boljeti mali mozak i ja moram otići smiriti dušu u mojoj Hrvatskoj!”
