U Grabovcu se odvaja cesta prema Bihaću (BiH). To je ujedno plitvička zaobilaznica za teretni promet. Nižu se mjesta Irinovac i Drežnik. Lijepe kuće. Ovdje je turizam ušao na velika vrata ali je koronavirus sve zaustavio ili usporio. U Drežniku lijepa crkva sv. Ante, prava ljepotica s visokim zvonikom. Napuštamo Drežnik i nakon kilometar vožnje tabla upozorava na “Dolinu jelena” . Ovdje se može (uz ulaznicu) družiti s jelenima koji žive u prirodi (dakako zaštićeni ogradom). Vožnja kroz šumovit kraj i cesta izbija iznad Korane. Korito ove rijeke obraslo u vegetaciju. Nema vode, korito posve suho i zatravljeno. Prelazimo preko mosta. Ovdje se često može vidjeti policija koja kontrolira ilegalni prijevoz migranta. Dolazimo na vaganačko groblje. Lijepi mramorni spomenici, groblje se održava dobro. U donjem dijelu groblja masovna je grobnica u koju su partizani 1945. pobacali sve koje su u Vagancu ubili ili zarobili. Ima tu i njemačkih vojnika. Vidimo da na tom mjestu općinsko komunalno poduzeće betonira grobove. Ljudi se čude i pitaju nije li trebalo prije toga istražiti prostor i dolično pohraniti posmrtne ostatke.
Prolazimo pokraj lijepe vaganačke škole. Modrena građevina ali vapi za đacima. Uostalom kao i mnoga sela. Lijepa crkva dominira mjestom. Svako toliko ura na zvoniku javi i upozori na prolaznost vremena. Kuće su novoizgrađene i vrlo lijepe, okružene zelenilom. Svako toliko ovuda protutnje kamioni i šleperi na putu prema jugu Hrvatske. Kuće ljepša od ljepše ali malo koga vidimo oko kuća ili u vrtovima. Ali zato kod Božića živo: djed i baka, sin snaha i troje unučadi. dakle njih sedmero. To je nekad bila normalna obitelj ne samo u Vagancu. Sve bi to bilo dobro ali ova obitelj živi u Švicarskoj a ovdje dolaze samo ljeti na odmor. Idući tjedan dolazi drugi sin s obitelji također na odmor. Ljudi “na radu u inozemstvu” sanjali su mirovinu provesti u rodnom mjestu. Ali, to nije tako jednostavno. U selima nemaju uvjete koje imaju u većim naseljima. Od trgovine, liječničke pomoći do društvenog života. Jedino crkva ostaje s narodom. Ona je mjesto susreta onih koji žive u mjestu i onih koji dolaze u posjet. Crkva okuplja sve generacije i uzraste. Ona zadnja napušta “položaj”. Ipak, lijepo se naći makar jednom godišnje u mjestu gdje su generacije sanjale budućnost, ostavile znoj i suze po njivama, gričevima. Trebao bi ponavljati zakletvu svatko tko odlazi sa svoje očevine: “Nek mi se osuši desnica ako tebe zaboravim dome moj!” Ako tebe zaboravim domovino moja! To bi trebao ponavljati svatko tko odlazi iz Vaganca, Smoljanca, Drežnika, Furjana, Blagaja, Selišta, Lađevca, Cetingrada, Pašina Potoka, Lipovače, Kruškovače…Nek mi se osuši desnica i jezik za nepce zalijepi ako tebe zaboravim!
Vaganačka crkva sv. Križa
Kod obitelji Božić