Danas u popodnevnim satima doznali smo za žetvu lavande u Cerovcu (Slunj). Uputili smo se i doista našli žeteoce zapravo žetelice kako žanju ovu plemenitu mediteransku biljku. Lavanda sasvim dobro uspijeva u našim krajevima. Možemo je naći u vrtovima oko kuća pa i u gradu Slunju na više mjesta. Ali, polje lavande čiji je vlasnik Joso Bogović nešto je posebno. Nekoliko hektara pod lavandom djeluje impresivno. Čuje se zuj pčela i bumbara. Našli smo četiri žetelice koje rade od utorka svaki dan. Rade to sa srpom kao što su nekad žetelice žele pšenicu i ostale žitarice. Moraju biti prignute i žeti mlade izbojke lavande s cvijetom. Prve dane bude malo naporno ali se organizam privikne. Požnjevenu lavandu vlasnik Joso odvozi u svoju destileriju. Posjetili smo i destileriju koju je vlasnik projektirao i izgradio u dvorištu obiteljske kuće. Ugrijana para prolazi kroz lavandu u jednom kotlu i nastavlja kroz cijevi s hladnom vodom. Ulje se kondenzira i curi u posudu. Od jednog kotla mogu biti 4 litre ulja.
Gospodin Joso je poznat kao proizvođać lavandinog ulja. U vrijeme turističke sezone on je je prodavao ulje pakirano u malim bočicama. Strani turisti, pogotovo iz azijskih zemalja, rado kupuju ovo mirsavo ulje poznato još iz rimskih vremena kao ljekovito. Nažalost, korona je zaustavila turizam pa i njegovu prodaju ulja. Ali, Joso je optimista. Doći će bolji dani…..
Polje lavande Jose Bogovića
Žetelice pozdravaljaju naše čitatelje!
Destilerija Jose Bogovića
Joso Bogović primjer je kako se može upornošću napraviti čudo. Ostao je bez posla kao radnik bivšeg RIZ-a. Čekao je i gubio dane u jadikovki. Ali onda se prihvatio posla s lavandom iako nije imao pojma o lavandi. U godinama turizma on je napravio pravi posao. Postao je izvoznik jer je prodavao lavandino ulje stranim turistima koji su ga ponijeli po čitavom svijetu. Sad je turizam u krizi ali Joso se priprema za bolje dane…