Danas, na zadnji dan kolovoza, u kalendaru je zapisan spomendan Gospe od Suza. Radi se o događaju iz 1953, u Siracusi (Italija). Kip Gospin u kući jednog bračnog para proplakao je suzama. Komisija liječnika i znanstvenika potvrdila je da se radi doista o ljudskim suzama. Dogodilo se nekoliko stotina čudesnih ozdravljenja, obraćenja…Jedno od takvih čuda je i crkva u Pleternici. Komunisti su ubili župnika i porušili crkvu 1944.. Nisu dali obnoviti crkvu. Po zagovoru Gospe iz Sirakuze izgrađena je nova crkva u Pleternici 1955. i od tada se časti na poseban način Gospa od Suza u ovoj župi
Jutros u Slunju
Znamo li čitati znakove neba?
Malo stado
Svaki dan nas zateknu vijesti koje nas uznemiruju. Afganistan, migracije, poplave, progoni, ratovi…Sveti Petar u drugoj poslanici govori ” o danu Gospodnjem kao kradljivcu” . Ne znamo datum niti vrijeme dolaska Gospodnjeg ali “nebo će i zemlja proći a riječ Gospodnja ne”. Zlo koje u valovima prolazi našom planetom treba nas zamisliti. “Pazite da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama te vas onaj Dan ne iznenadi…Budni budite i molite!” Mi živimo od nade u Gospodnji dolazak. To daje napetost našem životu. Naprotiv, postoji opasnost da se uljuljamo u ravnodušnost, cinizam ili ignoriranje. Ravnodušnost je najveći neprijatelj hoda u vjeri. Čak ateisti su bolji od onih ravnodušnih. Relativizam i egoizam zatvaraju čovjeka u mračni podrum. Formalno takvi se priznaju kršćanima ali žive kao da Boga nema. Isusovo upozorenje kao da se obistinjuje: “Kad Sin čovječji dođe ponovno, hoće li naći vjere na zemlji?” Ipak, ne smijemo gubiti nadu. Danas govorimo o “malom stadu”, o onoj manjini koja trpi progone, ali ostaju postojani u vjeri, koji su šikanirani ali žive od vjere u Božje kraljevstvo. U naše župe uvukla se ravnodušnost koju je potpomogla korona. Vjera koja je isto što i ljubav dokazuje se u kušnjama. Za vrijeme komunizma naša je vjera bila hrabra. Nisu nas prijetnje i propaganda mogli odvojiti od Boga. Ovo je vrijeme daleko opasnije: sotona, otac laži i ubojica ljudi, dolazi kao prijatelj ljudi, tobože zabrinut za čovjekovu slobodu, ali s ciljem da nas odvoji od Boga i prepusti ništavilu. On je inteligencija bez srca. Blago nama, ako ostanemo živi članovi tog “malog stada”, ako ostanemo gorljivi u vjeri, nadi i ljubavi, kao oni koji gorljivo iščekuju Kristov dolazak i uspostavu njegovog kraljevstva u sili i slavi. Nedjeljna euharistija je predokus te budućnosti, ona daje smisao našem hodu kroz vrijeme, ona nas čisti i priprema za veliki susret…
Ne boj se “malo stado”
Hodočasnici povremeno zastanu i okrepe se a onda nastavljaju hod…