U Lađevačkom Selištu kod Janka i Ljubice

2 ruj

Put nas vodi u Lađevačko Selište. A naziv “selište” nose mnoga mjesta. Samo se dodaje još ime većeg mjesta pa onda bude Drežničko Selište, Lađevačko…Pojam “selište” seže još u feudalno doba. Od Slunja kojih sedam kilometara stigosmo u Lađevačko Selište. Veći dio puta je asfaltiran. Kuće sakrivene u zelenilu. Pozvao nas je Janko Radočaj na broju 32 i dočekao na početku sela. Čovjek je radni vijek sa suprugom Ljubicom proveo u Ljubljani. Podigli su troje djece. Čim su stupili u mirovinu vratili su se na očevinu u Selište. Dali su se svim srcem na oživljavanje kuće i pratećih objekata. Učinili su čudo: obnovili kuću i zapušteno gospodarstvo. Milina je sjesti pred njihovom kućom i porazgovarati.  A trebalo je pristupne putove očistiti od šikare. Dobili su vodovod i dakako struju ali za sve je trebalo pitati, moliti i raditi.

Njihovo gospodarstvo kao i sve kuće u selu 1991. agresori su popalili. Od 53 žrtve župe Lađevac devet je iz Selišta. Međutim, život ide dalje. Raduju se svakom novom danu. U obnovi sačuvali su miris starine: nisu rušili staro nego su sačuvali dio starine ali joj udahnuli svježinu i dali funkcionalnost. A utrošili su puno znoja i rada.

Janko i Ljubica uz raspelo

Razlog našeg dolaska je raspelo podignuto pred njihovom kućom. a povod je bila operacija njihovog sina i njegov oporavak. Gospođa Ljubica zrelo razmišlja o križu i ljubavi. Ona nam kaže da nas Bog mora nekad opomenuti zbog naše ravnodušnosti ili prezira njegove ljubavi. Za sve imamo vremena ali nemamo za ono najvažnije: molitvu, misu. Isusov križ je vrhunac Božje ljubavi i zato su Kristov križ stavili pred svoju kuću. Križ ima smisla samo ako ga nosimo s Isusom i ako u žrtvi križa vidimo spasenje. Križ je simbol pobjede zla, smrti i nagovještaj uskrsnuća i života vječnoga. Ugodno je bilo popričati s ovim jednostavnim ljudima na njihovom gruntu i u sjeni križa.

Janko i Ljubica raduju se svakom novom danu na svom gospodarstvu

Podigli su malu kapelu Gospi