Danas u 11 sati na mjesnom groblju u Jablancu pokopan je vlč. Joso Jurković. Pogreb je vodio gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić a pridružio se riječki nadbiskup mons. Uzinić. Nadbiskup se Uzinić oprostio lijepim riječima od vlč. Jose u ime Riječke nadbiskupije. U ime svećenika Gospićke biskupije i njegove rodne župe Slunj oprostio se župnik Mile Pecić. Nakon pogreba misu u župnoj crkvi predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić uz koncelebraciju 11 svećenika.
Biskupov tajnik i kancelar mons Mišel Grgurić iznio je podatke o vlč. Josi te rekao: Vlč. Joso Jurković rođen je u Slunju 22.03.1937. gdje je završio osnovnu školu. Sjemenišnu gimnaziju i teološki studij završio je u Pazinu. Za svećenika Senjsko-modruške biskupije zaređen je 23. ožujka 1963. godine u senjskoj katedrali Uznesenja BDM te proslavio prvu misu u Slunju 07.07.1963. Nakon svećeničkog ređenja imenovan je župnim vikarom u župi Senj i upraviteljem župe Krivi Put. Godine 1964. postaje župnikom župa Kuterevo i Krasno. Dana 4. rujna 1967. razriješen je službe upravitelja župa Kuterevo i Krasno i imenovan je župnikom župa Divjake-Skrad. Od 20. kolovoza 1971. do 1973. vršio je službu upravitelja župa Bilaj i Lički Ribnik. Godine 1983. imenovan je župnikom Grižana, a od 1986. upravlja župom Dramalj. Od 1989. uz župu Dramalj upravlja i župom Jadranovo gdje ostaje do 1997. godine. Godine 1997. imenovan je župnikom Jablanca i Starigrada gdje ostaje sve do 2011. godine kada je umirovljen.
Slunjski župnik Mile Pecić je rekao: “Vlč. Joso Jurković odlučio se za svećenički poziv u teškim vremenima. Bila je to svojevrsna hrabrost. Zajedno s vlč. Perom Bogutom i biskupom Milom Bogovićem (sva trojica iz župe Slunj) pripremao se za služenje narodu u nenaklonjenom vremenu. Mladu misu slavio je u Slunju 07.07.1963. Bio je na župama Krivi Put, Krasno i Kuterevo, Divjake-Skrad, Bilaj i Lički Ribnik, Grižane, Dramalj, Jadranovo, Jablanac. Iz ovih je podataka razvidno da je prihvaćao poslanje koje mu je dodijeljeno. Imao je ideala i zanosa ali upao je i prošao kroz trenutke krize i slabosti. Svećeničko zvanje nije kod ređenja završeno nego je u neprestanoj kušnji, sazrijevanju, vraćanju zanosa. Petar apostol u najtežem trenutku Isusove muke nije molio, spavalo mu se! Zatajio je Učitelja pred sluškinjom ali je i zaplakao i slijedio Učitelja do mučeništva.
Naš sud nije mjerodavan. Božje oko vidi u dubinu duše, u svijest i podsvijest i zato može donijeti sud. Ali Bog nije samo sudac nego i Otac milosrđa. Mojsije se zauzimao za svoj narod kad je narod okrenuo leđa Bogu. Upravo je zbog toga bio velik i drag u Bojim očima. Crkva moli za svoje sinove, pa i za grešnike. Ovdje okupljena crkva i svećenici mole za svoga brata Josu. To je najljepše što možemo učiniti. Bože budi mu milosrdan!.”
Pokoj vječni daruj mu Gospodine!
