Revolucija služenja

17 lis

Bilo je mnogo pokušaja u teoriji i praksi da se ljudsko društvo uredi pravednije. Revolucije su rušile stare poretke i često puta izgradile još gore diktature. Poznata je ona uzrečica da “revolucija jede svoju vlastitu djecu”. Isus na putu prema Jeruzalemu govori učenicima što ga čeka: osuda, sramotna smrt, grob ali i uskrsnuće. On sebe predaje “kao otkupninu” za mnoge. Ali kao da to učenike ne zanima. To prolazi pokraj njihovih ušiju. Oni shvaćaju Isusovo “kraljevstvo” kao i sva ostala zemaljska kraljevstva. Prilika je da u njemu dobiju što bolje položaje. Dvojica to izričito traže: da sjednu njemu s dese i s lijeve strane u njegovu kraljevstvu. Drugi se ljute na njih jer i oni priželjkuju takvo nešto. Isus im otvara oči: …”tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko hoće među vama da bude prvi, neka vam bude svima sluga. Jer Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za druge”. Ovo je revolucija koja vodi u društvo nenasilja. Takva revolucija jedino može ljudske odnose staviti u službu napretka i izgradnje novog društva. Neki će reći da je to utopija. Nakon dvije tisuće godina jesmo li se pomakli naprijed u tom pravcu? Najveći argument u ovoj revoluciji je sam Isus: on svoj život daje za druge. Onaj koji otkrije u Isusovu putu veću vrijednost od trke za slavom, bogatstvom i moći, otkrio je ljepotu kraljevstva Božjega. Vjernici se nedjeljom napajaju na ovoj ljepoti: veličina se postiže služenjem, ulaganjem u rast naše braće.

Jutros je slavljena misa u slunjskoj crkvi u 8 sati. Na ovoj misi u centru pažnje su naši prvopričesnici. Oni se pripremaju u zajednici vjernika za sudjelovanje ne samo u euharistiji nego i za život. Kao odrasli oni to ne bi mogli doživjeti. Zato bi bio “zločin uskratiti djeci sudjelovanje u svetim otajstvima” kako je nekada govorio ruski disident i književnik Solženjicin …

U maloj župi Blagaj svake nedjelje u 14 sati misno slavlje: tako je bilo i danas