20. svibanj – Godišnjica smrti vlč. Boguta – Pet hodočasnika

20 svi

Probudili smo se u novom danu koji se bilježi kao 20. svibanj 2022. Svaki dan je neponovljiv. Radujemo se novom danu kao daru. Odatle izvire poniznost. A poniznost je realnost: svjesni smo svoje snage ali i svojih granica. Oholica koji stalno sebe stavlja u prvi plan, dokazuje svoju “veličinu” znak je da sam ne vjeruje u sebe. Jednostavno rečeno poniznost je krepost i snaga a oholost je slabost i grijeh. Oholost je praznina koja maltretira sve oko sebe. Ponižavanje drugih, bahatost, kritizerstvo je hrana oholice. Ponizan čovjek se raduje miru koji mu Bog daje. On može rasti. Granica mu je nebo. Ideal poniznosti pokazao je Krist koji se nije stidio uzeti ljudsku slabost, biti čovjek, družiti se s onima na rubu, spašavati ranjene u duši i otpisane, umrijeti za druge. Kristovo uskrsnuće trijumf je ljubavi. 

8. godišnjica smrti preč. Petra Boguta – U mjesecu svibnju 2014. preminuo je preč. Petar Bogut u 73. godini života. Točni datum i sat smrti ne znamo jer smo ga našli mrtvog u župnom stanu u Rakovici 17. svibnja. Pokopan je na slunjskom groblju 19. svibnja. Ovaj dragi svećenik službovao je u Brod Moravicama, Krasnu, Mrkoplju i u Rakovici. Njegova komunikacija s ljudima bila je neobična. Bio je spreman s jednom bakom ili bilo s kim razgovarati sate i sate ali je znao na provokaciju odgovoriti emotivno. Vrlo je dobro uočavao znakove vremena, tužan je bio zbog “tvrdoće ljudskoga srca”. Njegovi interventi koji su bili emotivni, nakon protoka vremena, izgledaju nam simpatični. Jednostavno nedostaje nam. U subotu 21. svibnja u 18 sati u slunjskoj crkvi sjetit ćemo se vlč. Pere.  

Drveni križ na grobu vlč. Pere Boguta

Petorica hodočasnika – Sinoć su u Slunj stigla petorica hodočasnika (+ jedan). Sudjelovali su u misi u 18 sati u slunjskoj crkvi. A krenuli su iz Zgreba: Davorin, Tomislav, Matija, Darko, Zlatko i Davorinov otac Miljenko. Svaki dan propješače kojih 20-30 kilometara. Prenoće kod dobrih ljudi u skromnim uvjetima: imaju vreće za spavanje. Davorinov otac prati ih vozilom i pomaže u prehrani. Cilj im je Međugorje. Oni su na neki način znak vremena: u jurnjavi, potrošačkoj groznici …zaboravljamo da smo hodočasnici vječnosti. Sve materijalno ostavljamo a snaga koja pobjeđuje ovo vrijeme je vjera naša.

Hodočasnici sinoć u Slunju