Ususret zaštitniku župe Slunj – Sajam u Slunju

9 lip

Pripremamo se za svetkovinu Presv. Trojstva, zaštitnika župe Slunj. Zanimljivo da su zaštitnika župe donijeli doseljenici iz Modruša. Naime, pred turskim prodorima Slunj i slunjski kraj je opustio: stanovništvo se povuklo u sigurnije krajeve. Turci su zapalili slunjski samostan s crkvom 1583. Zadnji fratar otac Bernardin napustio je Slunj i ponio sa sobom Gospin kip na Trsat. Slunjski kraj je postao vojna zona, bez stanovništva. Tako sve do 1699. kad su Turci odbačeni. Počinje povratak stanovništva nakon 1700., uglavnom iz ogulinskog kraja. Tako su doseljenici iz Modruša – gdje je crkva Presv. Trojstva – donijeli i titulara župe, Presveto Trojstvo. U Slunju se prezime Modrušan zadržalo do danas. 

Do tajne Presvetog Trojstva ne bismo sami nikad došli da nam Bog nije otkrio. Uostalom, prijatelj prijatelju povjerava svoje tajne do kojih inače ne bi nikada došao. Ali, nitko nam ne može nanijeti bol kao prijatelj! Zašto? Zato jer mu se povjerimo. Prijatelju predajemo sebe u povjerenju. U ratovima i progonima oslanjamo se na prijatelja: njemu se povjerimo, predajemo se u njegove ruke. Božja dobrota nam se povjerila. Bog nam  je otkrio svoje lice: tri osobe jednog božanstva! Mi to izričemo pojmovima Otac, Sin i Duh Sveti!  Ovdje je riječ o unutarbožanskoj dinamici, darivanju. Ovo nam nije otkriveno da bude zadovoljena naša znatiželja nego da ovo darivanje usvojimo u svoj život, da naš život dobije kvalitetu o kojoj možemo tek sanjati. Radi se o pitanju života i životnog dara. Bog nikada ne napušta čovjeka, pa niti onda kad mu čovjek okreće leđa i proigra njegovo povjerenje i ljubav. Vrhunac Božje objave događa se u Isusu Kristu: on nam je otkrio Boga kao Ljubav i milosrđe. Ipak, čovjek može prezreti Božju ljubav, okrenuti mu leđa. To je pakao. Pakao nije Božja kazna nego čovjekov odmak od Božje ljubavi. 

Danas je lijepi sunčani četvrtak u slunjskom kraju. Sajam četvrtkom u Slunju znači susret ljudi i ponuda robe.  

Aktivisti Crvenog križa Slunj prikupljali su danas za zakladu Ana Rukavina koštanu srž…

Danas je kroz Slunj usporen promet, povremeno sa zastojima

Starije osobe – Naša civilizacija gura starije osobe u kut. One su beskorisne. Bolje da se ne pojave u javnosti, Treba ih skrivati. “Ja sam ko vol u štali” – potužila mi se jedna starija osoba i nastavila: “Ništa mi koji ne žele reći. Samo mi odlože jelo i pobjegnu” . Jednoj djevojčici rekoh da će i ona ostariti, da će imati naborano lice, hodati sa štapom, biti nagluha…” Ona se grčevito tome suprostavila tvrdeći da se to njoj neće dogoditi. Ali ima primjera da su mladi i starije osobe u divnom zajedništvu. Papa Franjo kaže_ „Kada tako razmišljamo o starosti, kažemo potom: zašto ova kultura odbacivanja odlučuje odbaciti starije, smatrajući ih beskorisnima? Stariji su glasnici budućnosti, stariji su glasnici nježnosti, stariji su glasnici mudrosti proživljenog života. Idemo naprijed i pogledajmo starije“.“