Skretanje s puta

26 lip

Isus je na putu prema Jeruzalemu. A Jeruzalem znači proslavu: predanje u smrt i uskrsnuće. Prolazi s učenicima kroz negostoljubiv kraj – Samariju. Mještani ne žele na nikakav način pomoći učenicima. Oni traže od Isusa da ognjem spali to selo koje je odbilo svaku pomoć. Isus ih prekorava. Uputili su se u drugo selo. Ne smijemo ljude kolektivno osuditi. Ima i dobrih Samaritanaca. Poznat nam je onaj Samaritanac  koji je naišao na ranjenog putnika i pomogao mu da preživi. Ljude ne smijemo osuđivati kolektivno. Isus poučava učenike i nas da trebamo ustrajati na putu: slijedimo ga a ne samo da se divimo njegovim riječima i znamenjima. Isus navodi tri slučaja odgovora na poziv da ga slijede. Jedan je izrazio spremnost da ide za njim kamo god pođe! Isus mu odmah ruši iluzije: ptice imaju gnijezda, lisice legala a Sin čovječji nema gdje nasloniti glavu. Htio mu je reći da slijediti njega ne znači steći slavu i bogatstvo po ljudskim mjerilima.  Drugi mu reče da će pokopati oca a onda ga slijediti. Isus izgovara riječi koje nas zbunjuju: “Pusti neka mrtvi pokapaju mrtve a ti idi za mnom!” Zašto je Isus tako zahtjevan? Pa on upozorava da nas prevelika briga za prolazne stvari može pridružiti mrtvima! Naši osobni planovi mogu biti zapreka za daljnji hod.Treći slučaj: idem se oprostiti od ukućana pa ću onda ići za tobom. Isus ovdje ističe da takva osoba nije prikladna za Kraljevstvo Božje. Ovdje postoji zamka: da izgubljeni raj zamijenimo za zemaljsko kraljevstvo. To je zamka! Božje kraljevstvo nije i ne smije biti povratak u neka stara dobra vremena nego novost koja nas ostavlja bez daha! Radi se o novom životu koji ima sasvim druge dimenzije, koji nije usporediv s našim mjerilima… 

Jutarnja misa u Slunju

Jutros je slavljen rana misa u 8 sati. Kako je lijepo kad vjernici-putnici zastanu i nahrane se riječima života te nastave svoj hod. Neprijateljstvo na koje nailaze ne može ih zaustaviti. Propagandisti su mijenjali metode da zaustave i skrenu hod Božjeg naroda: nekad izrugivanjem, nekada represijom, nekada ignoriranjem…Ali oni ostaju u svojoj sljepoći praznoga srca. Božji narod moli i za takve!