Bili smo u Cetingradu

29 lip

2906161b

Danas su dva slavlja Petrova u slunjsko-plitvičkom kraju: u Cetingradu i Prijeboju (Priboju). Nemoguće je biti na oba slavlja istovremeno. Nije se lako odlučiti. Prijeboj je naša rana koja još krvari. Ljudi protjerani za komunističkog zuluma: od 800 stanovnika danas se mogu izbrojiti na prste oni koji su izdržali sve progone. Zadnja obitelj ubijena je 1957. u svojoj kući i na svom krevetu. Cetingrad je naš ponos i dika, na granici dvaju svjetova opstaje i odolijeva svim kušnjama. Odlučili smo se u Cetingradu slaviti Petrovo. Iako Petrovo nije zaštitnik župe vjernici ga ovog kraja slave. U 11 sati ulazimo u centar mjesta gdje je crkva, općina, dom kulture, pošta…Čuje se pjesma “Mene zove Kruškovača”. A Kruškovača je selo župe Cetingrad smješteno kojih sedam kilometara južno. Svećenici ispovijedaju od 11 sati (misa je u 12 sati). Narod se lijepo ispovijeda. Ispovijed je hrabri čin pred Božjim milosrđem i slično je uskrsnuću: vraćanje iz tame u Božje svjetlo i milost. Duh Sveti djeluje kako on hoće! Toliko ima ponizne vjere u ovim ljudima! Ostajemo ohrabreni. U 12 sati zabrujalo je šest zvona! Na ruševinama koje su ostavili zli ljudi  nikla je nova crkva, najveća u ovom dijelu Hrvatske, sa šest zvona. Misu vodi dragi velečasni, župnik u Senju, rodom iz Rakovice. Ima on puno titula ali narod svoje pastire zove jednostavno “velečasni” ili “gospodin”. Okružen je petoricom svećenika (A. Kekić, M. Pecić, S. Smiljanić, P. Barić i župnik Ožura). Prvaci apostola, Petar i Pavao,  nisu bili savršeni ljudi. Imali su svojih slabosti ali ih Gospodin nije prezreo kao što nikoga ne prezire u njegovoj slabosti. Ali, su bili i veliki u ljubavi i žrtvi. Narod je pjevao i molio kako to samo ovaj narod znade. Mladić Kristijan za orguljama već ima solidnu praksu. Orgulje pomažu u pjevanju. Na pričest su ljudi dolazili u redu i odlazili s Kristom u srcu. Župnik je na kraju u oglasima sve rekao. Župa Cetingrad ima jako iseljeništvo. Rasuli su se u daleke zemlje ali oni su tamo gdje jesu misionari i svjedoci hrvatske pobožnosti, hrvatske vjernosti. Neki su od njih danas u Cetingradu. Nakon mise narod je ostao u sjeni zvonika. Ugostitelji su ugasili glazbu za vrijeme mise a onda nastavili nudeći okrepu. Dan je sunačan i pomalo usijan kao što to biva o Petrovu. Svećenici i gosti okrepili su se u župnom stanu. Do uha je i dalje dopirala pjesma “Mene zove Kruškovača!”

2906161c

Šest misnika na oltaru

2906161d

Narod je sudjelovao okom, uhom i srcem

2906161e

Osnovna škola Cetingrad ponudila je radove svojih učenika koji su dizajnirani s ljubavlju

 

2906161f

U sjeni crkve niče zgrada granične policije: nakon zemljanih radova sad se vidi kako zgrada brzo raste

2906161g

Okrepa za koju se pobrinuo ljubazni domaćin u župnom stanu

2906161h

Nakon mise narod u grupama razgovara…

2906161i

Preko Tatar Varoša (Žalčeve Kose)  cesta vodi u Slunj