Na mjestu stratišta iznad Brtonja: Dabina jama – Misa u Borićevcu za ubijene

27 srp

Put nas vodi u Borićevac. Vozimo u koloni. Ljetna vrućina udara u mozak. Naoružani smo strpljenjem. Prolazimo kroz Korenicu u kojoj sve izgleda živahno. U Bjelopolju skrećemo prema D. Lapcu. Vijugava cesta. Zaustavlja nas policija i traži dokumente. Nismo im ispali sumnjivi. Uskoro dolazimo u D. Lapac. Duga ulica, ravna, vodi do središta mjesta. Produžujemo prema Srbu. Ostavljamo lijevo našu suzu, našu ranu koja krvari od 1941., Borićevac. Zaustavljamo se u naselju Brtonje, nedaleko Srba. U blizini je izvor Une. Njezin se kanjon nazire u izmaglici. Ostavljamo automobil i penjemo se prema Dabinoj jami. Oko dva kilometra strmog penjanja. Staza obilježena ali na mjestima se gubi trag. Lutamo. Uskoro čujemo glasove. Vraćaju se oni koji su se pomolili iznad jame: župnik Dino Rupčić s ministrantima, grupicom vjernika. Neki su došli iz Ogulina, Zadra, Polače. Uskoro pred naše oči iz kamenjara i škrte šume proviruje vijenac. Približili smo se k Dabinoj jami. Čuli smo o njoj. Klekli smo na lišće i izmolili Oče naš. Jedna od mnogih jama ali ova krije potresnu tajnu. Ovamo su na današnji dan 1941. četnici (koji su se nekad predstavljali kao partizani) doveli sve mještane sela Ivezića nedaleko Brtonja. Ovdje su ih žive bacili u jamu koja je slična Jazovki. Otvor joj je koliko čovjek može upasti. U jamu su bacili 28 mještana Ivezića. Od tog broja 18 je djece od 3 do 18 godina. Možemo zamisliti te strašne prizore kad su ih dovodili ovamo i bacali u jamu. Ovaj je zločin, jedan od mnogih, komunistička historiografija skrivala. Jama je bila tabu tema. Taj su dan bezočno slavili kao dan ustanka! Etničko čišćenje ljudi koji su slučano bili Hrvati i katolici, iz ovog kraja smatrali su velikim uspjehom. Borićevac je razoren, mještani su spašavali glave isto kao što smo mi spašavali 1991. godine. Što je još tragičnije nitko se nije smio vratit u ta sela na svoja ognjišta. Udbinski dekanat tako je etnički očišćen. Oni koji slave 27. srpanj kao dan ustanka neka znaju da plač djece, ubijenih i prognanih  nije umukao, da se njihov plač čuje do neba.

Danas u 13 sati slavljena je misa u župnoj crkvi u Borićevcu. Stradanje nevinih ljudi ne samo u Dabinoj jami nego i po drugim selima ovoga kraja rana je koja ne može zacijeliti. Pola stoljeća rodbina je morala ovu ranu skrivati. Danas možemo zaplakati, sjetiti se tolikih žrtava s pietetom. Tako se niz godina  prinosi misa za stradale. Danas je misu u 13 sati predvodio ovogodišnji mladomisnik Mišel Grgurić. On je upozorio na ubijanje nevinih ljudi ali naš odgovor nije osveta. Naša je “osveta” ljubav. Narod je molio i pjevao kako to samo vjernički narod zna. Uz mladomisnika na oltaru su koncelebrirali vlč. Josip Šimatović, župnik Dino Rupčić, vlč. Pero Zeba i mons. Mile Pecić. Nakon mise kratko zadržavanje oko crkve.

2707161a

Jama zvana Dabina jama: u nju je na današnji dan 1941. , bačeno 28 živih mještana Ivezića, među njima 18 djece između 3  i 18 godina

2707161b

Ploča iznad jame

2707161c

Pogled na kanjon rijeke Une

Speleolozi si izvadili iz jame ostatke kostiju umorenih u Dabinoj jami

2707161d

Tabla koja označuje naselje Brotnju

2707161e

Misa u crkvi u Borićevcu

2707161f

Misa i tiha molitva

2707161g

Mladomisnik Mišel Grgurić predvodio je misu

2707161h

Župna crkva u Borićevcu još nije obnovljena posve

Zaustavite dah dok gledate Dabinu jamu!