Pogled u prošlost Slunja

Prva isprava koja izričito spominje Slunj  potječe iz 1390. Po toj ispravi krčki knez Ivan daje Slunj u zakup zajedno s Tržićem  knezu Pavlu Zrinskomu. Očito da je Slunj kao izgrađen grad postojao i prije ove godine. Očito već tada je Slunj bio središte upravnog područja a cijena od 4.000 dukata govori o velikoj vrijednosti Slunja s posjedima. Godine 1449. na diobi Slunj prelazi u ruke Frankopana: dobio ga je knez Dujam od kojeg će poteći loza Frankopana Slunjskih. Njegov sin Juraj naslijedio je i posjede Frankopana Cetinskih pa je bio domaćin glasovitog Cetinskog sabora 1. siječnja 1527.

Loza Frankopana Slunjskih izumrijet će 1572. smrću Franje Frankopana  Slunjskog, slavnog hrvatskog bana: grad Slunj dolazi u kraljevske ruke.

Na današnjem groblju oko kapele sv. Magdalene postojalo je naselje i župna crkva sv. Magdalene. Dolazak franjevaca i izgradnja samostana na lokaciji gdje je današnja župna crkva Presvetog trojstva počelo je rasti novo naselje. Tragovi upućuju da je postojala i crkva Sviju Svetih  (Svetica)

Franjo I Frankopan Slunjski rođen je 1536. u Slunju. Otac mu je bio Juraj II Slunjski, a majka Ana Blagajska. Poslije očeve smrti naslijedio je gradove Slunj, Cetin, Mala i Velika Kladuša, Krstinja, Kremen, Ledenice u Primorju te Gore u Pokuplju. Budući da su mu posjedi graničili s Bosanskim Sandžakom, morao je braniti svoje zemlje. Trošio je novac u utvrde i straže. ratovao je čitav život s Turcima. Godine 1567. imenova ga je kralj Maksimilijan  hrvatskin banom (uz biskupa Jurja Draškovića), Stalno je tražio kraljevo dopuštenje za napad na turski teritorij pa je na svoju ruku poduzimo napade. Osiromašio je tako da je imao 1572. svega 20 kmetova. Preminuo je u Varaždinu 2. prosinca 1572. na putu u Moravsku gdje se trebao vjenčati s Julijom, kćeri Ladislava Kereczenyja, jednog od najbogatijih feudalaca u Ugarskoj i Hrvatskoj. S njime izumire loza Frankopana Slunjskih.

Na današnjem groblju oko kapele sv. Magdalene postojalo je naselje i župna crkva sv. Magdalene. Dolazak franjevaca i izgradnja samostana na lokaciji gdje je današnja župna crkva Presvetog Trojstva počelo je rasti novo naselje. Tragovi upućuju da je postojala i crkva Sviju Svetih  (Svetica)
Srednjovjekovna franjevačka crkva (sv. Benedikta) i samostan čine jezgru oko koje se u više navrata rušila, popravljala i dograđivala crkva. Turci su doprli do slunjskih zidina 1578. Zadnji franjevac o. Bernardin, svjestan da se porušeni samostan ne može lako popraviti, napušta Slunj 1583. i sobom odnosi kip Majke Božje koji se do danas čuva na Trsatu kao «Majka Božja Slunjska». U narednom je razdoblju župničke poslove na ovom prostoru obavljao vojni kapelan koji se brinuo za sav prostor do Karlovca. Pred turskim provalama stanovništvo je u 16. stoljeću gotovo napustilo ovaj kraj.

Srednjovjekovna je crkva, nakon prestanka turske opasnosti koncem 17. stoljeća, građevinskim zahvatima barokizirana i prilagođena narodu koji je počeo naseljavati ove do tada ugrožene krajeve. Godine 1720. zaživjela je župa Slunj te već godine 1726. počinje izgradnja župne crkve uz pomoć vojne uprave.Vizitirajući slunjski kraj 1727. naredio je biskup Nikola Pohmajević da se osposobi za službu Božju srednjovjekovna franjevačka crkva koja je bila u ruševinama. Tako je počela obnova današnje crkve Presv. Trojstva. Posvećena je 1735. godine. U tada jednobrodnoj crkvi župnik Mihovil Radočaj sagradio je 1751. četiri oltara: sv. Križa, Majke Božje, Sv. Ivana Nepomuka i sv. Vinka Fererskog.

Za vrijeme cara Josipa II godine 1780. učinjen je veći građevinski zahvat na crkvi: sagrađene su bočne lađe i prepravljen zvonik u baroknom stilu. O tome svjedoči latinski natpis u lijevoj lađi crkve. Time je crkva postala trobrodna i dobila je oblik koji se održao do naših dana. Crkva je popunjavana vrijednim inventarom. Sačuvana je nadgrobna ploča, vjerojatno Jurja Frankopana, s natpisom «in tomba iacet magnificus». Stavljena je naknadno u zid pod korom.

Image21Između dva svjetska rata dotrajali barokni zvonik preuređen je u neogotičkom stilu piramidalnog oblika. Takav je dočekao 1991. godinu kad je zajedno s crkvom zapaljen od strane srpskih okupatora. Župnik je spasio nekoliko kipova svetaca a sve ostalo je završilo u vatri 27.11.1991. Pobunjeni su Srbi uništili i inventar drežničke crkve koji je ovdje dovežen u nadi da se spasi od uništenja. Godine 1991. narod je prognan sa svojih ognjišta i Slunj s okolicom ostao je pod srpskom okupacijom 4 godine. Slavna vojno-redarstvena akcija pod nazivom “Oluja” početkom kolovoza 1995. oslobodila je okupirani slunjski kraj kao i sve dijelove okupirane Hrvatske osim Vukovara. Počela je obnova kuća, škola, crkava. Slunjski je kraj bio veliko gradilište. Uništene su kuće i 25 sakralnih objekata /crkve, kapele, župni stanovi, dvorane/. Uništeni su župski arhivi dobar dio matičnih knjiga. U slunjskom je kraju ubijeno više od 300 civila i branitelja tijekom srpske agresije. Mnogi su prošli srpske logore. Od svećenika u zarobljeništvu su bili vlč. Josip Bogović (Drežnik), mons. Marijan Ožura (Cetingrad) i mons. Mile Pecić (Slunj).

SlunjcrkvaObnova crkve počela je odmah nakon povratka 1995. godine. Sanirani su zidovi, pokrivena, ožbukana i obojana. Izgrađen je zvonik u prijašnjem baroknom stilu. U svetištu crkve otkrivena je omanja kripta i pet grobnica te mnoštvo kostiju u središnjoj lađi crkve. Pronađeni bakarni novčići nose godinu 1509. Konzervatori su obradili otkrivene tlocrte srednjovjekovnih ostataka a njihovo odčitavanje trajat će godinama.

Ova crkva, najvredniji sakralni objekt u ovom kraju, svjedok je burnih događanja, pustošenja i rušenja, ali i našeg trajanja na ovim prostorima.

Godine 1760. župnik Mihovil Radočaj sagradio je današnji župni stan jer je prijašnji bio drven i trošan. To je danas vrijedna građevina koja svojom starinom i skladom obogaćuje povijesni trg pred župnom crkvom.

 Kapela sv. Mihovila u Šušnjari

2606151aKapela sv. Mihovila u šumici zvanoj Šušnjara, kojih desetak kilometara od Slunja, u blizini je naselja Nikšić. U njoj se rado okupljaju vjernici na blagdan sv. Mihovila ili u nedjelju iza spomenutog blagdana.

Gradnja ove kapele vrlo je zanimljiva. U ovom predjelu uzgajani su vinogradi (vino poznato «šušnjarac»). U jesen, kad je bila berba grožđa, orila se ovdje pjesma. Berači su osjetili potrebu da se ovdje izgradi kapela u kojoj bi zahvalili Bogu za plodove zemlje. Ovdje je ime Mile, Mihovil, Mijat, Mića, Mijo bilo vrlo popularno (a ostalo je do danas). Stoga je bilo najlogičnije da se izgradi kapela sv. Mihovila, pogotovo kad se oko sv. Mihovila (29. rujna) bere grožđe. Prvi put kapelu spominje župnik Mihovil (Mijat) Radočaj 1768. godine.

U srpskoj agresiji kapela je devastirana i zapaljena, ali nekim čudom vatra nije progutala krovište. Obično u nedjelju nakon blagdana sv. Mihovila ovdje se okupi staro i mlado. Zaori se pjesma i začuju tambure. Samo vinogradi koji su nestali zbog peronospore u prošlom stoljeću nisu se obnovili.

Kapela sv. Marije Magdalene /na groblju/

220713aOva je kapela izgrađena u 19. stoljeću u stilu svoga vremena. Svetište je polukružno a lađa pravokutna, strop ravan. Ima na pročelju konzolno izveden mali zvonik sa jednim zvonom. Smještena je u središtu groblja.

Godine 1991. srpski su je okupatori oštetili i pokrali vrijedni inventar. Posebno je bila vrijedna slika (ulje na platnu) «Isusa skidaju s križa». Prema nekim informacijama prodana je na jednoj aukciji u Beogradu privatnom kolekcionaru. U pročelju crkve nakon povratka 1995. zatekli smo neeksplodirane projektile. Kapela je tako pukim slučajem ostala na životu.

Kapela Gospe Karmelske na Glavici

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKapela Gospe Karmelske u živopisnoj šumici zvanoj Glavica, kojih 4 kilometra od Slunja, omiljelo je Marijino svetište Slunja i šire okolice. Današnja kapela izgrađena je 30-ih godina prošlog stoljeća za župnika Ivana Mikana nedaleko prijašnje kapele koja je dotrajala. Dimenzije su joj 16 x 7 metara. Godine 1974. obnovljena je jer je zub vremena učinio svoje.

Srpski su je agresori 1991. devastirali, izrešetali vatrenim oružjem, ali je opstala. Nakon povratka 1995. kapela je obnovljena. Restaurirana je slika Gospe Karmelske.

U nedjelju iza blagdana Karmelske Gospe u ovom svetištu bude živo. Mlado i staro, pješice, biciklima i automobilima, nagrnu u ovo svetište okićeno hrastovim i kestenovim šumama. Nakon službe Božje do dugo u noć traje narodno veselje.

SLUNJSKI ŽUPNICI

 Donosimo popis svih slunjskih župnika od oživljavanja slunjske župe početkom 18. stoljeća do naših dana. Koristili smo podatke iz knjige biskupa Mile Bogovića „Slunjski kraj i njegova crkva u prošlosti i sadašnjosti“ koja se pojavila 2015. godine. Ovo je preporuka da ovu knjigu uzmete u ruke. U njoj ćete naći mnoštvo zanimljivih podataka.

  1. Antom Šnajder – Nakon što je turska prijetnja otklonjena početkom 18. stoljeća crkveni život se normalizira u slunjskom kraju. Prvi župnik obnovljene župe Slunj je Antun Šnajder rođen u Delnicama 1692. Kao slunjski župnik spominje se 1724. Očiito da je pripremio osnivanje župe. Za vizitacije župe 1735. zabilježeno je da ima 41 godinu.
  2. Mihovil Radočaj – Rođen je u Slunju oko 1705. godine. Zaređen je 1734. godine a 2. ožujka 1749. imenovan je slunjskim župnikom. On je ostavio duboki trag u Slunju za dugogodišnjeg župnikovanja.
  3. Antun Hreljanović – Rodom je iz Senja. Spominje se u Slunju 1790. ali očito je da je naslijedio Mihovila Radočaja. Spominje se 1792. da crkva ima orgulje.
  4. Pavao Hreljanović – Također iz Senja, vjerojatno rođak Antona Hreljanovića. U Slunj je došao iz Cvitovića 1813. godine. Bio je i dekan Prekokapelskog dekanata (Ogulin i Slunj). Preminuo je u Slunju 26.08.1830. godine
  5. Mihovil Čalampić – Također Senjanin rođen je oko 1685. a zaređen je 1809. Umro je kao slunjski župnik 28.10.1835. godine
  6. Jeronim Pleše – rođen je 1804. , zaređen za svećenika 1830. Župnik u Slunju od 1837. do konca života 10.09.1868. Nakon njega župom Slunj upravljao je kratko Nikola Kos.
  7. Josip Demelli – rođen u Jablancu 1829. Župnik je u Slunju od 08.02.1869. do 26.01.1872. Umro je u Senju 1893.
  8. Mihovil Barilli – rođen je u Slunju 24.09.1830. Sin je Matije i Agate (Janje) r. Požega. Studirao je u Rimu na Gregoriani. Za svećenika je zaređen u Rimu 1856. a mladu misu slavio je u Slunju na Malu Gospu 1857. Službovao je u Karlobagu a slunjski župnik postaje 1872. te ostaje u Slunju do smrti 26.09.1913. Njegov grob je na starom groblju pred kapelom sv. Magdalene s kamenim spomenikom.
  9. Ivan Mikan– rođen je u Sveticama kraj Karlovca 14.03.1875. godine. Za svećenika je zaređen 1. kolovoza 1897. Nakon župnikovanja u Ličkom Novom, u lipnju 1914. dolazi u Slunj i ostaje u Slunju do 1937. godine. Bio je i dekan, začasni kanonik. Uz pastoralni rad pokazao je veliko domoljublje i političku aktivnost u pravaškom bloku a zatim Hrvatskoj seljačkoj stranci. Bio je narodni svećenik koji je živio s narodom i dijelio s njim radosti i tuge. Godine 1937. odlazi za župnika u Ogulin gdje je nenadano preminuo 23. svibnja 1943. godine.
  10. Dragutin Kukalj – Rođen u Crikvenici 1899. imenovan je župnikom u Slunju 30.11.1937. i ostao je u Slunju do 01.10.1940. godine kad je imenovan župnikom u Gospiću. U Gospiću su ga partizani strijeljali 4. travnja 1945. Bio je pisac i revni svećenik-pastoralac. Politički se nije isticao. Likvidiran je samo zato što je bio svećenik.
  11. Ivan Nikšić – Rođen je u Đakovu 1810. Imenovan je župnikom u Slunju 01.10.1940. U teškim vremenima bio je objektivni kroničar ratnih strahota. Pokušao je zaustaviti spiralu osveta i ubijanja. Zadnja bilješka u njegovoj spomenici je pad Bihaća u studenom 1942. Nestao je u vihoru rata.
  12. Matej Medvešek – Rođen je 1898. u Sevnici u Sloveniji. On je jedan od svećenika koje su Nijemci protjerali iz Slovenije a primio ih je nadb. Stepinac u svoju biskupiju. Bio je u Topuskom koje su partizani zauzeli 01. studenog 1943. Ostao je s partizanima koji su ga koristili u promidžbene svrhe. S partizanima je došao u Slunj. Biskup Burić mu daje dekret za župu Slunj ali je narod bio prema njemu rezerviran. Koncem 1945. otišao je u svoju Mariborsku biskupiju.
  13. Stanko Kompare – Rođen je u Domžalama u Sloveniji 1911. godine. Stupio je u red trapista ( u Banja Luci). Biskup Burić moli trapiste za pomoć jer su svi svećenici u slunjskom dekanatu izginuli ili protjerani. Odazvao se o. Stanko Kompare. Biskup mu povjerava župu Slunj 1947. godine. U Slunju ostaje do 1970. godine. Ostavlja neizbrisiv trag u teškim vremenima. Bio je svet čovjek i pastir. Vratio se u Sloveniju gdje je preuzeo župu Prihova u Mariborskoj biskupiji. Preminuo je 1991. godine
  14. Mate Pavlić – Rođen je 16.11.1942. u Cerovniku (Ogulin). Zaređen je za svećenika 1966. Godine 1967. župnik je u Cvitoviću a 1970. preuzima župu Slunj i Blagaj. U Slunju ostaje do 1979. kad je premješten u Gospić. Preminuo je u ponedjeljak 12. listopada 2015. te pokopan 14. listopada u rodnoj župi Cerovnik kod Josipdola. Počeo je s izdavanjem lista Župna panorama koju je naslijedio list Mostovi i od 1987. godišnjak Mostovi.
  15. Tomislav Šporčić – Rođen je 02.08.1943. u Kuterevu. Zaređen je za svećenika 1967. Bio je odgojitelj u sjemeništu. Godine 1976. župnik je u Oštarijama odakle dolazi u Slunj 1979. i ostaje u Slunju do 1986. kad je premješten u Senj. Nastavio je u Slunju izdavati deknatski list Mostovi.
  16. Mile Pecić – Rođen 21. listopada 1941. u G. Vagancu. Zaređen za svećenika 1966. Župnik u župi Cernik-Čavle, Kukuljanovo (1967-1977), u Sincu-Prozor (1977-1986). Godine 1986. dolazi u Slunj. S narodom je u progonstvu 1991. -1995. godine, vraća se u Slunj te obnavlja porušene crkve i kapele. Ostaje do danas u Slunju. Nastavio je izdavati Mostove kao godišnjak od 1987. do danas pa i u progonstvu od 1991. do 1995..

Mile Pecić: PORUŠENI SAKRALNI OBJEKTI I UNIŠTENI ŽUPSKI ARHIVI U DOMOVINSKOM RATU

Sakralni objekti, župski arhivi i biblioteke bili su na udaru u svim ratovima i revolucijama. Nasilne društvene promjene uništavale su sve što je bilo „konzervativno“. A crkva je brižno čuvala svoje arhive, biblioteke i sakralnu baštinu u teškim vremenima.

U Drugom svjetskom ratu i poraću crkve i arhivi u nekim krajevima Hrvatske opustošeni i uništeni. U župama Slunjskog dekanata to je imalo tragične posljedice. Uz porušene crkve ili teško oštećene ili devastirane, stradali su arhivi. Tako je najveća biblioteka u ovom dijelu Hrvatske, u Rakovici, završila je u plamenu.

          Uništeni sakralni objekti u Slunjskom dekanatu

U agresiji na Hrvatsku 1991. razaranje crkava, uništavanje i pljačka crkvenih arhiva nije bila kolateralna šteta nego plansko uništavanje tragova jedne kulture. To se dobro vidi iz primjera Slunjskog dekanata koji je bio okupiran od 1991. do 1995.

Uništeno je potpuno ili djelomično 25 sakralna objekta (crkve, kapele, župni stanovi). Niti jedan sakralni objekt nije pošteđen. O razorenim i uništenim crkvama i kapelama dosta je pisano, snimljeno je postojeće stanje, izrađeni projekti obnove. Ovdje se nećemo zadržavati na opisu pojedinih objekata jer bi to tražilo više prostora. Spomenimo više taksativno porušene sakralne objekte u Slunjskom dekanatu od 1991. do 1995.

Slunj: Agresori su nakon okupacije Slunja 27.11.1991. zapalili župnu crkvu Presv. Trojstva. Devastiran je župni stan, oštećene kapele Marije Magdalene na groblju, Gospe Karmelske na Glavici, sv. Mihovila na Šušnjari. Župnik je spasio neke kipove tako što ih je zakopao a dio crkvenog posuđa zazidao u nišu u podrumu.

Blagaj: Razorena župna crkva i kapela sv. Ane u Pavlovcu 1991. Spaljeni župni stan u Drugom svjetskom ratu nije se mogao obnoviti zbog oskudice.

Cvitović: Spaljena župna crkva sv. Nikole 18.03.1992. Opljačkan i devastiran župni stan. Župljani koji su ostali pod okupacijom spasili su nekoliko kipova.

Cetingrad: Zapaljena župna crkva 4.11.1991. a potom minirana nakon okupacije mjesta. Razoren župni stan i župska dvorana. Župnik je nekoliko kipova te dio župskog arhiva (matične knjige) prenio u Veliku Kladušu.

Lađevac: razorena župna crkva sa svim inventarom kao i župni stan te kapela uz župni stan.

Rakovica: Razorena župna crkva sa svim inventarom i župni stan 1991.

Drežnik: Župna crkva bila je meta topništva 1991. Dio inventara iz crkve branitelji su prevezli u Slunj gdje je sve izgorjelo u plamenu. Razorena crkva i župni stan. Kapela Marije Pomoćnice u Drežničkom Selištu razorena 1991. Spaljena drvena kapela sv. Ivana Krstitelja u Smoljancu 1991.

Vaganac: Razorena župna crkva i župni stan sa svim inventarom 1991.

Prijeboj: Miniran zvonik crkve sv. Petra 1991. koja je oštećena u Drugom svjetskom ratu.

Zavalje: Razorena župna crkva sa svim inventarom, župni stan te kapela Gospe Lurdske na Skočaju.

          Uništeni arhivi u župama dekanata

Porušene župne crkve, kapele i župni stanovi za vrijeme agresije obnovljeni su uz financijsku pomoć Ministarstva kulture, donatora i vjernika. Obnova je trajala godinama. Međutim, obnovljene crkve i kapele zauvijek su izgubile inventar: oltare, kipove, slike, sveto posuđe.

Agresori su ponekad razorili crkve u kojima je sve uništeno, a negdje su nakon okupacije opljačkali uglavnom umjetničke slike jer su ih mogli prodavati na crnom tržištu. Kipove su uglavnom uništavali. Matične knjige ponekad su čuvali za prodaju.

Nas ovdje više zanima uništavanje crkvenih ili župskih arhiva. O tome javnost malo zna jer većinu zanimaju porušene crkve i njihova obnova. A župski arhivi su dokumentacija o našoj prisutnosti na ovom prostoru. U župskim arhivima prvo mjesto zauzimaju matične knjige krštenih, umrlih i vjenčanih, stališi duša, župske spomenice, a onda i knjige potvrđenika, blagajnički dnevnici, knjiga vizitacija…

Ovdje ćemo se ograničiti na uništavanje matičnih knjiga i stališa duša na prostoru Slunjskog dekanata. Nadbiskup je Tamarut 1990/91. pred prijetnjom agresije sugerirao župnicima da sakriju ili pohrane na sigurno mjesto matične knjige svojih župa. Oni su to učinili kako su mislili da je najbolje. Nešto je od toga spašeno a mnogo toga je uništeno.

Župa Slunj

Župa je Slunj imala matične knjige od 1726. godine. Nažalost, ove je knjige 1945. oduzela komunistička vlast i o njima ništa ne znamo. Oduzeta je i župska spomenica (kronika) i stališi duša. Župnici su uspjeli prepisati iz parica knjigu krštenih od 1900. do 1939. Zakopane odnosno zazidane matične knjige (i sveto posuđe) 1991. agresori su pronašli i otuđili. Nakon povratka 1995. javljali su se telefonom ili preko veze neke osobe iz Vojvodine koje su tražile novac za informaciju o matičnim knjigama. Bila je to laž. Knjige su otkrivene na tavanu kuće obitelji Modrušan u Slunja. Jedan dio je vraćen 30.10.1995. a drugi 23.04.1996. Ovdje donosimo pronađene i vraćene knjige.

Matica krštenih:

svezak I od 1900. do 1930. prijepis iz parica koji je postao službena knjiga, vraćena

svezak II od 1943. do 1952. original, vraćen

svezak III od 1953. do 1962. original, vraćen

svezak IV od 1963. do 1991. original, vraćen

Matica umrlih:

  1. II od 1947. do1982., original, vračen

svezak III 1983. do 1991.. original, vraćen

Matica vjenčanih:

svezak V od 1943. do 1981., original, vraćen

svezak VI od 1982. do 1991.. original, vraćen

Knjige potvrđenika:

Svezak I od 1952. do 1971., original, vraćen

Svezak II od 1971. do 1991., original, vraćen

Dodajmo da je vraćena knjiga župne kronike od 1948. do 1991.

Župska biblioteka je potpuno uništena. 

Župa Rakovica

Župnik je 1991. iskopao jamu u podrumu župnog stana i pohranio matične knjige. Agresori su ih pronašli i raznijeli po kućama. Nakon povratka neki svesci pronađeni su po kućama lokalnih Srba i vraćene. „U Rakovici su u jednoj pravoslavnoj kući pronađene 21.05.1996. ove rakovačke župske knjige: matica krštenih svezak I 1900-1920, svezak II 1921-1944, svezak IV 1957-1983, svezak V 1983-1991, zatim knjige vjenčanih sv. I 1900-1938, sv. III 1989-1991 te knjiga potvrđenika 1952-1991.“ (Mostovi 1997, str.63). Tako su pomalo pronađene ove knjige:

Matice krštenih

svezak I od 1900. do 1920. prijepis koji je postao službena knjiga, vraćen

svezak II od 1921. do 1944. prijepis koji je postao službena knjiga, vraćen

svezak IV od 1957. do 1983. original, vraćen

svezak V od 1983. do 2013. original, vraćen

Uništen je svezak III od 1945. do 1957.

Matice vjenčanih

svezak I od 1900. do1938 – prijepis koji je postao službena knjiga, vraćen

svezak II od 1946. do 1989. original, vraćen

svezak III od 1989. do 1991, original, vraćen

Matica umrlih

svezak I od 1946. do 1984. original, vraćen

matica potvrđenika od 1952. do 1991. (jedan svezak), vraćen

Uništen je svezak II od 1985. do 1991.

Hrvatski Blagaj

Matične knjige i sav arhiv uništen je u Drugom svjetskom ratu u spaljenom župnom stanu 1942. Knjige su vođene od 1947. Sudbina ovih matičnih knjiga vezana je uz one župe Slunj. Naime, župu Blagaj vode slunjski župnici od 1945. pa su knjige čuvane u župnom uredu Slunj.

Knjige su bile zazidane 1991. u podrumu župnog stana u Slunju, otkrivene su i otuđene. Nakon povratka pronađene su na tavanu kuće Modrušan zajedno sa slunjskim knjigama te su vraćene.

Tako su pronađene i vraćene 1995. ove knjige:

Matica krštenih sv. I od 1943. do 1991., original

matica vjenčanih svezak I, od 1943. do 1991., original

matica umrlih, sv. I od 1947. do 1991., original 

Župa Lađevac

Matične knjige i arhiv pohranjeni su 1991. u podrum župnog stana u Lađevcu. Nakon okupacije mjesta župni stan je zapaljen i vjerojatno je sve izgorjelo. Naime, ništa nismo pronašli od matičnih knjiga i arhiva nakon povratka.

Izrađene su matične knjige prema paricama koje se čuvaju u biskupiji. Nažalost, kad su saveznici bombardirali Senj 1944. stradala je zgrada biskupije te je dio arhiva zauvijek uništen. 

Župa Cvitović

Matične knjige i arhiv bili su pohranjeni u podrumu župnog stana. Nakon okupacije mjesta 1991. knjige i arhiv su otuđeni. Pronađene su u jesen 1995. u kući lokalnog Srbina. Tako su vraćene sve matične knjige krštenih, umrlih i vjenčanih od 1945. do 1991. Veliko je bogatstvo 5 svezaka stališa duša koji su također pronađeni i vraćeni. Obrađuju stanje obitelji od druge polovice 19. stoljeća po selima i kućnim brojevima.

Cetingrad

Župnik je 1991. prenio veći dio arhiva te kipove iz crkve u Veliku Kladušu. Godine 1994. ponio je sa sobom matične knjige na putu prema Karlovcu u koloni s muslimanima koji su masovno napuštali Kladušu. U Vojniću je zarobljen i ostao 20 dana u zatvoru. Neke muslimanke pronašle su matične knjige odbačene u smetište na Turnju te su uredno predane župniku.

Drežnik Grad i Vaganac

Matične knjige župa Drežnik i Vaganac župnik je 1991. pohranio u Drežničkom Selištu u svoju nedovršenu privatnu kuću. Knjige su nestale 1991. Hrvatska policija pronašla je nakon „Oluje“ 1995. negdje kod Korenice u jednom bunkeru neke matične knjige župa Drežnik, Vaganac i Korenica. Dana 13. rujna 1995. časnici Slunjske pukovnije Tomislav Magdić i Vitomir Matanić donijeli su ih u Dekanatski ured Slunj. „Radi se o 12 svezaka mat­ica i to: 2 sveska krštenih (od 1878. do 1952), 2 sveska vjenčanih (1878-1895, 1900-1930) i jedan umrlih (1900-1930) župe Vaganac; 1 svezak krštenih (1878-1937) i 1 svezak umrlih (1890-1937) župe Korenica; 1 svezak krštenih (1900-1920), 2 sveska vjenčanih (1878-1899, 1900-1939) i 2 sveska umrlih (1878-1899, 1900-1930) župe Drežnik. Uz ove matice pronađen je dio arhiva župe Slunj od 1946. do 1967.“ (Mostovi 1996, str. 63)

Župa Zavalje

Župa Zavalje nedaleko Bihaća imala je sličnu sudbinu kao i ostale župe dekanata. Župnik je matične knjige zavaljske župe 1991. pohranio kod franjevaca koji vode župu Bihać. Tako su spašene. Župni stan i crkva spaljeni su 1994. kad su pobunjeni Srbi okupirali ovu župu. U crkvi i župnom stanu sve je izgorjelo.

Župa Korenica

Župa Korenica nestala je u Drugom svjetskom ratu. Crkva i župni stan su sravnjeni sa zemljom. Župa je crkveno-pravno postojala. Župnik iz Drežnika, koji je upravljao župom Korenica, uspio je napraviti prijepise matičnih knjiga iz originalnih knjiga i parica. Pronađena su i vraćena 13. rujna 1995. dva sveska ovih knjiga:

1 svezak krštenih (1878-1937) i 1 svezak umrlih (1890-1937). /Mostovi 1995, str. 63/.

Zaključak

Ovdje smo se ograničili samo na matične knjige, stališe duša. Nismo obradili uništeno sveto posuđe, misno ruho, inventar crkava. Matične knjige i vrijedni arhivi župa Slunjskog dekanata bili su ciljana meta pljačke i uništavanja. Kuće, mostovi i ostale građevine mogu se obnoviti ili nanovo izgraditi. Međutim, arhivi, posebno matične knjige, ne mogu se obnoviti. Šteta je nenadoknadiva. To su agresori znali. Uništavanje tragova jedne kulture zove se kulturocid. Uništavanje tragova kulture u Slunjskom dekanatu školski je primjer kulturocida. Ipak, u teškim prilikama nađe se netko razuman ili domišljat koji nešto od toga sakrije i tako spasi od uništenja. Tako su uglavnom pojedinci svojom domišljatošću spasili neke vrijedne dokumente. Odajmo takvima priznanje!

—————————————————————————————

Literatura:

Godišnjaci Slunjskog dekanata, Mostovi 1995-1997