Prošlo je četvrt stoljeća od 1991. godine, godine koja je ostavila iza sebe ubijene žene i starce, djecu i mladiće, razorene kuće, crkve…Ovih dana u mnogim mjestima priređuju se komemoracije, sjećanja na dane patnje i stradanja. Ostajemo i dalje zaprepašteni nad tolikom mržnjom koja je rušila, ubijala…Rat i agresija rađa se u srcu čovjeka a onda ideolozi opravdaju ubijanje ljudi. Rat je u svojoj srži strahota jer je to pucanje u čovjeka, svoga brata. Danas, a ne samo danas, isti ideolozi i huškači žele stvari zamutiti prodajući ideju simetrične krivnje: svi ste vi krivi jednako. Žrtva je kriva što se našla na putu! Agresor i onaj koji se goloruk brani ne mogu biti jednako krivi…Uza sve žrtve, razaranja i patnju to vrijeme nije izgubljeno vrijeme. I tada su cvjetali cvjetovi solidarnosti, spremnosti na žrtvu za druge, skromnosti, vjere i nade…Uz mračnu stranu rata postoji i ona svijetla strana: radovali smo se novom jutru kao velikom daru, sanjali smo mir pod granatama i u ruševinama. Otkrili smo vrijednost povjerenja, solidarnosti, zajedništva…Sanjali smo Božje kraljevstvo kao jedini izlaz i mraka mržnje.
Iz Slunja kreće autobus prema Vukovaru u petak – Danas se Rakovica sjeća najtežih dana u novoj povijesti: u 10.30 sati misa u župnoj crkvi sv. Jelene, polaganje vijenaca i razmišljanje o vremenu suza, umiranja i nade… Sutra se Slunj sjeća, a u petak 18. studenog u 5 sati jedan autobus iz Slunja kreće prema Vukovaru: pridružit će se sjećanju na stradanje Vukovara. Slunj i Vukovar imaju puno toga zajedničkoga: u okruženju pružanje otpora, ulazak okupatorskih tenkova i razaranje. Povratak slobode i mira!
Iz plitvičkog kraja kreću dva autobusa prema Vukovaru!