Uočnica Gospodinova Krštenja

7 sij

Večeras je slavljena u Slunju misa uočnica Gospodinova Krštenja. U 17 sati vjernici su, hladnoći usprkos, dohrlili u svoju crkvu. Crkvu zagrijemo bar toliko da “prebijemo” hladnoću. A Gospodinovo Krštenje završetak je božićnog vremena i počinje “vrijeme kroz godinu”. Kao što poslije slavlja slijedi svakodnevnica tako poslije Božićnog slavlje vraćamo se u svagdanji život. Gospodinovo Krštenje snažna je poruka za našu svakodnevnicu. Isus je stao u red onih koji su čekali Ivanovo Krštenje, koji su se kajali. Isus je stao među takve. Ivan se tome čudi: Ti bi trebao mene krstiti a ne ja tebe. Isus kao da hoće reći: Ivane, pusti sad. Trebamo ispuniti pravednost. Zapravo ispuniti Božji plan, Božja Obećanja. A Božji je plan da Isus dođe u ljudsku situaciju. Ne da s visoka govori ljudima nego da uđe u naše “blato”, u svijet razaran grijehom, podjelama…Upravo tad se čuje Očev glas: “Ti si moj ljubljeni Sin”, dakle onda kad Isus ulazi u naš svijet ranjeni i konfliktni. Možda bi bilo dobro da ovdje zastanemo i plodno promišljamo. Nitko ne može reći: kakav je to Bog da me ostavlja u samoći, patnji, bolesti, svijetu nepravdi. On je ušao u naš svijet da nas izvede kao sinove vječnosti. Naše je krštenje Božji zagrljaj i on nas ne napušta usprkos našim grijesima. Čeka da mu se okrenemo i da iziđemo iz mraka na svjetlo. Dragi čitatelju ovdje stani i razmisli. Ne će li nam “gorjeti srce” dok promišljamo o Isusovom i našem krštenju?

Večeras na misi u 17 sati u Slunju

Dok ovo pišemo (u 21.30 sati) temperatura se spustila na minus 13 stupnjeva u Slunju!