Danas u Blagaju, Točku…

U vijestima se jutros nije preporučivalo putovati. Doista ceste su zametene, ralice doduše čiste, ali snijeg neprestano pada nošen burom. Ipak, nismo poslušali savjete. U 9 sati uputili smo se iz Slunja prema Blagaju. Braća Volarići, srednjoškolci, prate župnika danas u blagoslovu kuća. U prvoj kući u Pavlovcu nema prtine. Gazimo po snijegu do koljena. Domaćin se iznenadio i čudi se kud velečasni ide po ovakvom nevremenu. Ubrzo se pročulo od kuće do kuća da je tu župnik. Obilazimo tri obitelji Turkalja. Uspjeli smo do njih doći automobilom uskom prtinom u strahu da nas snijeg ne zarobi. Dvije obitelji Volarića. Jedna kuća zatvorena jer je starica otišla k svoj kćerki nekud u Karlovac. Do obitelji Štajduhar idemo pješice cestom D1. Promet je rijedak: putuje tek onaj koji mora. Nakon obitelji Šoštarić putujemo u Blagaj. Silazimo s magistralne ceste. Obitelj Mujić nas srdačno prima. Mala uzbrdica za automobil je prepreka. U trećem pokušaju i uz guranje Mihovila i Ivana uspijevamo doći do obitelji Marijana Mujića. Ovdje nas preuzima Marijan Medved i vozi u svoju kuću. Našim vozilom ne bismo mogli doći a još manje vratiti se. Već je prošlo podne. Kod obitelji Ivana Mujića dočekao nas je obilan ručak. Domaćica je uložila puno truda i ljubavi da nas pogosti. Kako zahvaliti tim dragim ljudima? Sjedamo u naš opel iza kojeg stoji 15 godina starosti! Nakon Željka Mujića idemo prema Veljunu. Svratili smo na stočnu farmu Jure i Olivera Turkalj. Dočekuju nas psi tornjaci koji ulijevaju strahopoštovanje. Ugodan razgovor kod ove marljive obitelji. Ovaj posao traži rad koji traje 24 sata. Nakon srdačnog rastanka dolazimo opet na glavnu cestu. Tepamo našem automobilu da nas doveze do slijedeće obitelji. A ovdje su obitelji razbacane na prostoru od nekoliko kilometara. Pozvani smo u pilanu u Veljunu. Pilana radi punom parom. Režu drva i stavljaju u palete i to za talijansko tržište. Talijani su ludi za ogrijevnim drvetom. Zaustavili su načas proizvodnju zbog blagoslova. Idemo opet glavnom cestom i svraćamo k obitelji Turek. U Točku skrećemo do obitelji Mrgan. Ova obitelj broji sedam članova. Dvoje nejake djece jamstvo su budućnosti. Svi gotovo rade…Vraćamo se i uspijevamo doći do obitelji Galić i Šošić. Pogledali smo svinjogojsku farmu obitelji Galić. Odavde idemo k obitelji Ivšić. Pola kilometra uske cestice. Auto nas je izdao: nije mogao svladati novi snijeg. Pomogli bi lanci. Odemo pješice. Bura prodire do kostiju. Zagrijali smo se kod obitelji Ivšić. Ivana je kandidat za krizmu ove godine. Nakon 15 minuta stakla su na automobilu zaleđena. Stružemo i idemo dalje. S rizikom idemo k obitelji Novković. Hoće li nas automobil izdati na vijugavoj cesti? Prtinu je zasuo novi sloj snijega. Začudo uspjeli smo spretnim manevriranjem doći do cilja. Ova obitelj poznata nadaleko po proizvodnji sireva srdačno nas dočekuje. Razgovor o svakodnevnici. K njima navraćaju ugledni ljudi, športaši…U knjigu utisaka upisana su poznata imena, strani i domaći gosti. Bilo je već blizu 18 sati kad smo se oprostili od ljubaznih domaćina. Uspjeli smo se vratiti na glavnu cestu. U Pavlovcu smo ostavili braću Volariće. Oni su danas odradili veliki posao. Posjetili su između ostalog starije osobe koje su im zahvalne. Obišli smo 22 obitelji na rasponu od nekoliko kilometara i to po nevremenu, sibirskoj zimi. Doživjeli smo ljudsku toplinu i dobrotu što nam je najveća nagrada.