Umor od aktivizma

13 velj

Ponekad ne znamo granica našoj aktivnosti. Po sebi je dobro svaki trenutak dobro iskoristiti. Pogotovo trenutke koji su posvećeni služenju drugima. Kršćanstvo je udarilo temelje vrednovanju rada. Rad je cijenjen i radom su učinjeni veliki koraci u tehnološkom napretku. Ali aktivizam nas može toliko isprazniti da se osjećamo beskorisnima, upadamo u potištenost i depresije. Zamislimo robijaše na Golom otoku koji su nosili kamenje na jednu hrpu i opet natrag. Očito da rad nije sam sebi svrha. Oci zapadne civilizacije, benediktinci, uzeli su geslo “Ora et labora” – “Moli i radi”, Naš rad ima smisla ako je on suradnja  s Božjim planom. Bez obzira koji posao radili rad može biti blagoslovljen. Rad i odmor u Bogu slično je klatnu ure njihalice. Ne može njihalo udarati samo u jednu stranu. Priča jednog prijatelja kaže da je zvao svog advokata a on se javio iz katedrale. “Nisi u katedrali nego u sinagogi jer si ti Židov” – rekao mu je prijatelj. “O ne ja sam osjetio potrebu stati pred Božju dobrotu, na svetom mjestu, doživjeti Božju blizinu a to je katedrala”.

Ovih dana, od ponedjeljka do četvrtka, desetak svećenika okupilo se na odmor u Gospodinu ili kako to zovemo “duhovne vježbe” i to na Plitvicama. Sve izgleda pomalo drugačije: od okoline, molitve, razmišljanja…do doživljavanja vremena.

Danas na Plitvicama