Uspon na Tulove Grede (južni Velebit)

15 svi

Bez obzira na kišu i maglu naša se grupa jutros odlučila na uspon na Sveto Brdo na južnom Velebitu. Kiša nas prati do Korenice. Velebit se u daljini “ljubi” s oblacima. U Sv. Roku okupljanje. Grupi svećenika-planinara pridružila se oba biskupa: mons. Zdenko Križić i biskup u miru mons. Mile Bogović. Lijepa crkva razorena od strane okupatora obnovljena je. U blizini crkve vrlo lijepi spomenik u prirodnoj veličini posvećen poznatoj Aneri, Ličanki s motikom u rukama. Sjedamo u automobile, one jače i upućujemo se cestom preko Velebita koju je izgradio još car Franjo I u 19. stoljeću. Cesta, iako nije asfaltirana, u vrlo dobrom je stanju. Zastajemo na mjestu gdje je postavljena kamena ploča, uspomena na križni put stanovnika sv. Roka, Lovinca, Ričica koji su spašavali glavu s župnikom fra Ivanom Savićem ovom cestom preko Velebita. Oni koji su ostali kod kuća pobijeni su, kuće i crkve popaljene. Dosižemo najvišu točku i spuštamo se prema moru. Ovdje je bura razbistrila nebo pa nam se pred očima pokazuju predivni prizori. Zastali smo u podnožju Tulovih greda. To je skupina visokih stijena neobična oblika. Hrabriji se odlučuju na uspon prema Tulovim gredama. Uz strminu treba biti oprezan jer još nismo posve sigurni da se negdje ne krije mina iz  domovinskog rata. Staza je dobro obilježena i ne može se zalutati. Što se više penjemo krajolik izgleda drugačiji, pred očima iskaču prizori koji zaustavljaju dah.

Na vrhu ulazimo među gole visoke glatke stijene, poput nekih spomenika. Tu je i bunker iz Domovinskog rata. Načas bura tako zapuše da moramo tražiti sklonište iza stijene. Možemo zamisliti kako su branitelji izdržali okrutne zime u ovoj planini, među stijenama, na temperaturama 40 ispod ništice i uz silnu buru koja je sve nosila. To su mogli izdržati samo poskoci i Hrvati! Naime, iskusni planinari upozoravaju na poskoke koji žive u ovim stijenama. Prolazimo kroz “Iglena vrata”. Dalje se treba poslužiti sajlom do prekrasnog vidikovca. Vidi se Karinsko more, Maslenica i Sveto Brdo koje smo trebali danas posjetiti. Ovdje treba šutjeti i odati hvalu Stvoritelju koji se poigrao u ovom masivu Velebita…Povratak je ništa manje zahtjevan nego uspon. Treba paziti da noga ne sklizne i evo problema…Nakon okrepe pod naletima bure, nastavili smo dalje cestom i zaustavili se kod kapele posvećene poginulom heroju Damiru Tomljanoviću Gavranu. Nije zaboravljen!  Zaustavljamo se kod prelijepe kapele sv. Franje iz 19. stoljeća koju je podigao car Franjo kao zahvalu za uspješno izgrađenu cestu preko Velebita. Ova je cesta remek djelo tadašnje cestogradnje. Trasa je vrlo dobro izabrana, usponi se mogu svladati i što je još važnije ova je cesta u uporabi i danas.

Spomen ploča na križni put Lovinčana preko Velebita 1991.

Pogled kakav se može samo sanjati

Bura zapuše silovito na mahove

I biskup Križić na vrhu Tulovih greda

Pogled prema moru

 

 

U Velebitu su nekad obitavali ljudi

Ta Tulovim gredama bunker iz Domovinskog rata

Kapela sv. Franje

U Gračacu samostan i crkva

Nastavili smo prema Gračacu. Jedna grupica je pogledala opjevani most na rijeci Krupi. Oci franjevci u Gračacu pogostili su nas i okrijepili kako to samo oni znaju.

 

VELEBIT

U klisurama, proplancima

docima i strminama

tragovi igre Svevišnjeg.

Degenija i runolist

skriveni negdje u skutima diva

poljupce šalju zemlji Hrvata.

Pjesnici, putopisci, planinari,

trubaduri, narodni pjevači,

pastiri i djevice, ratnici

i hrvatski romari

u hramu Velebita

trinaest stoljeća

podižu oltar Slobode. (M.P. iz neobjavljene zbirke)