Teško smo se probili do igrališta, pogotovo do položaja s kojeg se može pratiti koncert. Neki nisu niti pokušavali a neki su pokušali doći do prilaza bine i vratili se natrag do jednog od kafića. Susrećemo jednu grupu iz Rijeke (Jelenje) koji su pokušali prići kako bi mogli vizualno pratiti koncert ali nisu uspjeli. Ipak, osjetili su u Slunju dio atmosfere. Mi koji smo mogli zaviriti iza pozornice ostali smo iznenađeni. Ministar branitelja Tomo Medved raduje se poput djeteta. Doista, ovaj je narod jedno srce i jedna duša. Nikakvog nasilja, grubosti. Djeca, mladi pa i treća generacija u divnom zajedništvu. Zanimljivo, čim popularni pjevač intonira neku pjesmu publika je prihvati. Očito da slušaju njegove pjesme i da ih znaju. Publika je rukama, zastavama, pjevanjem pratila svaku pjesmu. Koncert za pamćenje i neki Slunjani kažu: “Ovo se ne može, nažalost, nikad ponoviti”. Bože, pomisli čovjek kako tom dragom narodu treba malo da se raduje. A zaslužio je. Ovaj narod zna patiti u tišini. Gledao je na istok i zapad 1991. i očekivao podršku. Izostala je. Pouzdao se u Božju dobrotu moleći krunicu. “Moj se narod noćas raduje” u miru i slobodi.
