Sc. Kuzma i Damjan – U Grabovcu danas sjećanje na troje poginule djece

26 ruj

Danas crkva slavi sv Kuzmu i Damjana, dvojicu mučenika, omiljenih među vjerničkim pukom u nekim krajevima. Prema predaji bili su braća blizanci i liječnici koji su uvijek liječili besplatno (zbog toga su prozvani anargyroi, nepotkupljivi). Arapskog su podrijetla, rođeni su u III. stoljeću i školovani u Siriji. U Crkvi se štuju od IV. stoljeća, pored ostalog u gradu Kyrosu, u sjevernoj Siriji, gdje im je već u V. stoljeću posvećena crkva. U VI. stoljeću moćni bizantski car Justinijan podigao je nad njihovim relikvijama u Carigradu veličanstvenu baziliku. Središte njihovog štovanja nalazilo se i u Egeji, u rimskoj pokrajini Ciliciji (danas Turska), gdje su djelovali i pretrpjeli mučeništvo. Bili su jednako popularni i na kršćanskom Istoku i na Zapadu pa su im crkve podizane u mnogim gradovima (Rim, Jeruzalem, Egipat, Mezopotamija). Kao liječnici svojim su milosrđem i brojnim čudotvornim ozdravljenjima obratili mnoge ljude na kršćanstvo. Za Dikolecijanovih progona prefekt Cilicije Lysias podvrgnuo ih je oko godine 287. okrutnim mukama, a potom im je odrubljena glava. S njima su pogubljena i trojica njihove mlađe braće. U Primorju danas mjesto sv. Kuzam iznad Bakra slavi ih kao svoj zaštitnike.

Nastavlja se tmurno jesensko vrijeme. Slaba kiša, vlažan zrak, magla.

Danas se sjećamo tužnog dana 26. rujna 1991. kad je u večernjim  satima agresorska granata ubila troje djece u Grabovcu.

    Danas u 11 sati okupit ćemo se u Grabovcu i zagrliti molitvom ovu dragu djecu. U 12 sati misa je u župnoj crkvi u Drežniku. 

Prisjetimo se što je kroničar zapisao u svoj dnevnik 27.09.1991:

“Prve vijesti Radio Zagreba govore o pogibiji troje djece i jednog starca u Drežniku-Grabovcu. Iz Ličkog Petrovog Sela zlikovci su bacili 70 mina. Jedna je pala na kuću i ubila troje djece i starca. Policija Slunj ne zna pojedinosti jer će tek jutros biti očevid na licu mjesta. Moram odmah otići na mjesto stradanja. Bože, ima li mržnji kraja?

Nisam mogao izdržati, a da ne obiđem mjesto stradanja u Grabovcu. Upravo sam ušao u kolonu koja je išla na očevid u 9.30 sati. U Grabovcu veći broj civila i policajaca. Dolazimo do mjesta tragedije. Projektil je bačen iz L. Petrovog Sela i pogodio je upravo drvenu kuću u kampu, gdje su se privremeno smjestile izbjeglice iz Korane i Rastovače. Bilo je to sinoć, 26. 09. 1991., u 19 sati. Bila je to prva granata i zatekla je ove izbjeglice okupljene oko radio-prijemnika (na baterije, jer u Grabovcu nema struje). Na licu mjestu granata je usmrtila: Josipu Spoljarić, kćerku Petrovu, staru 18 godina, Dubravku Špoljarić, kćerku Zlatkovu, staru 17 godina i Ivana Špoljarića, sina Milina, starog 3 mjeseca. Granata je teško ranila Danu Špehara iz Rastovače (odnijela mu je ruku). Još je pet osoba ranjeno, te im je pružena liječnička pomoć u bolnici u Bihaću… Pogođena je još jedna kuća u Grabovcu, te je izgorjela. U Drežniku je palo više projektila. Oštećeno je više kuća, ali nitko od mještana nije stradao…Posjetio sam župni stan. Župnik odsutan, u Selištu. Časne sestre Julijana i Mihaela za vrijeme bombardiranja sišle su u podrum…

U 11 sati ispratio sam u slunjskoj mrtvačnici mrtva tijela troje poginule djece u Grabovcu. Josipa Špoljarić (18), Dubravka Špoljarić (17) i Ivan Špoljarić (3 mjeseca) poginuli su 26. 09. 1991. u 19 sati kad je na bungalov kuće – gdje su bili smješteni s ostalim izbjeglima iz Korane i Rastovače – bačena granata od četničke ruke. U koloni automobila pratio sam lijesove do Drežnika. U 13 sati koncelebrirao sam Misu sa župnikom Bogovićem, a potom smo krenuli na drežničko groblje. Pokopani su u zajedničku grobnicu. Bilo je potresno vidjeti tri lijesa. Na lijesu malog Ivana (tri mjeseca) pričvršćena je igračka – šarena buba. Ovaj me detalj posebno ožalostio. To dijete nije počelo živjeti, a mržnja ga je prekinula. Vratio sam se kući u društvu Miroslva Modrušana, zastupnika u Saboru. Vozeći kroz Slušnicu on je pripremio revolver u slučaju da nas zaustave naoružani banditi. Malo bi taj pištolj pomogao u borbi s automatima kojima su odmetnici naoružani. Vozio sam brzo, čvrsto riješen da ne stajem ni na kakav znak zaustavljanja makar izginuli. Hvala Bogu, prošli smo sretno. Doznao sam da su odmetnici zaustavili i odveli u nepoznato g. Danu Hodaka, trgovca iz Slunja, koji se upravo vraćao s pogreba. Odvezli su vozilo i njega. Bože, kako smo i mi bili blizu smrti ili nepodnošljivim mukama.” (M.P.)