Četvrtak u Slunju posebni je dan. Susret ljudi u “prolazu” oko štandova sa svakojakom robom ima nešto lijepo i tužno. Lijepo je susresti ljude oko sebe. Samoća može biti plodna ali ne zadugo. Tražimo susret i očekujemo neku novost koja će nam otvoriti makar začas vidik. Želimo čuti lijepu riječ i podršku. A spontana podrška, bez računice i laskanja može nam puno značiti. Ovakvi spontani susreti daju nam motivaciju da i mi budemo pažljivi prema drugima…Tugaljivost pobuđuje cvijeće koje se nudi a koje nas podsjeća na naše dragi kojih nema među nama.
Prošetali smo po sajmu i zabilježili nekoliko snimaka. Na tim fotografijama možemo štošta očitati…
Razgovor ugodni
Za svakog se nešto nađe u sajmu
Cure su znatiželjne što je Vlado danas snimio
Idemo sada kući
Korana u jesenskoj odjeći
Nemir koji nosimo u duši pokreće nas na traženje. Veliki će Augustin taj nemir, traganje, uludo potrošeno vrijeme, okruniti susretom koji je promijenio njegov život. To je susret s Božjom ljubavlju koja nas nikad ne napušta i koja nas prati i u našim lutanjima. Gospodin je pokazao da je dostajan našeg siromaštva, patnje, nepravde, umiranja i smrti ali sve završava uskrsnućem tijela i životom vječnim.