Ponekad dijete znade isprovocirati roditelje do te mjere da ga moraju “disciplinirati”. Na pr. mališan hoće gađati televizor papučama! Svojom “pobunom” dijete šalje neku poruku. Ono je nezadovoljno svojim granicama i želi ih proširiti. Roditelji jednostavno moraju pedagoškim mjerama dijete usmjeravati. Jednog će se dana to dijete čuditi kako je moglo biti tako “djetinjasto”. Dijete doživljava injekciju u ambulanti kao nešto užasno i ne može dokučiti da je to spašavanje života. To će razumjeti kasnije…Ove napomene mogu nam poslužiti kao uvod u razmišljanje o našoj braći ateistima ili bezbožnicima koji mogu biti agresivni ili mogu biti tolerantni bar prividno. Ateisti (nevjernici, bezbožnici) zapravo su pobunjeni vjernici. Oni se ljute na ovaj svijet koji nije po njihovim zamislima, oni se ljute na narod Božji, hodočasnike zvijezda, koji također nije savršen kako oni očekuju ili su jednostavno svojim vjerničkim hodom optužba. Posebno ih zbunjuje patnja i zlo na svijetu, patnja i stradanje nevinih. Njihova pobuna – u pozadini ovakve pobune je oholost – ide do te mjere da jednostavno ignoriraju Oca. On im smeta za njihove zločestoće ili im je suvišan. F. Nitsche u Zaratustri kaže: Tada je pobjegao on, moj zadnji prijatelj, moj neznanac, moj krvopija Bog…Ali, autor zatim vapije: Vrati se k meni! U ovom slobodnom prijevodu ovaj filozof i književnik, smatran nihilistom, ocrtava borbu čovjeka sa samim sobom, smislom i besmislom. Zgodno kaže jedan ugledni književnik: kad bi u nekoj katastrofi sva svjetska literatura trebala biti uništena i ako bi se moglo spasiti samo jednu stranicu, ta stranica bi po mom izboru bila Isusova poruka o izgubljenom sinu! Sin koji je Ocu okrenuo leđa, živio po svojim nagonima, dospio do dna, (do svinja), vraća se k Ocu. Nema predbacivanja, svađe, optužbi. Sin je dočekan zagrljajem, gozbom. Bože kolika snaga u ovoj zgodi! Čovjekova drama i veličina izvire iz njegove slobode kojom je obdaren. Bog čovjeka sanja kao svoga partnera, prijatelja, štoviše kao svoje dijete. Jezičac na vagi je čovjekova odluka. “Ovaj sin bijaše mrtav i oživje! – reći će Otac za sina kojemu je priredio gozbu nakon povratka. Ako se može povratak k Ocu ičim usporediti onda bi to bilo uskrsnuće mrtvaca. Naša braća ateisti koji su ovih dana izišli u medijsku javnost sa svojim ateističkim programom (“U što ateisti vjeruju”), prolaze dramu kao svako ljudsko biće. Ne bismo se mi, koji ostajemo u Očevoj ljubavi, smjeli čuditi ili ljutiti ako makar na kraju života, u zadnji trenutak, neki od njih doživi zagrljaj nakon povratka u Očev dom!
Danas smo se mogli diviti i čuditi šetajući uz Slunjčicu.
Himna života na svakom koraku
