Danas je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić s tajnikom vlč.Mišelom Grgurićem posjetio župu Cetingrad. Pogledao je župnu crkvu, najveću u ovom dijelu Hrvatske, koja je nikla iz pepela u istim dimenzijama kao i prije razaranja 1991. godine. Posjetio je neke ustanove u mjestu, pregledao matične knjige i stavio svoj potpis. U župnom stanu okrepa nakon službenog dijela. Župnik vlč. Stanko Smiljanić tek je od prošle godine u Cetingradu. U župi i župnom stanu ostao je nakon umorovljenja mons. Marijan Ožura koji je sav svećenički vijek proveo u ovoj župi. Ručku se pridružio vjeroučitelj g. Željko Mucić i dekan Mile Pecić. Lijepi sunčani dan i snijegom okićen Cetingrad užitak je za oko. Kad se čovjek vraća iz Cetingrada otme se uzdah: Bože, gdje su toliki koji su se odavde otisnuli u svijet od Australije do Amerike! Hoće li doći slavni dan povratka kad će mnogi doći s djecom u naručju i udahnuti život u ove prekrasne doline, brežuljke, radovati se izlasku sunca i zapjevati pjesmu večernju, sjetnu tijanu!
Biskup mons. Zdenko Križić s tajnikom, župnikom Stankom, mons. Marijanom i vjeroučiteljem Željkom pred župnom crkvom
Unutrašnjost cetingradske crkve
Na Žalčevoj Kosi dobro se zaustaviti i baciti pogled na širu okolicu
“U svome opisu pakla Dante Alighieri zamišlja đavla kako sjedi na ledenom prijestolju[2]; on stanuje u ledu ugušene ljubavi. Zapitajmo se dakle: kako se u nama hladi ljubav? Koji su znaci koji nam pokazuju da se u nama ljubav počinje gasiti?
Ljubav, više od svega drugog, gasi pohlepa za novcem, taj »korijen svih zala« (1 Tim 6, 10); ubrzo nakon toga slijedi odbacivanje Boga i traženja utjehe i mira u njemu; draža nam je naša samoća no utjeha koju se nalazi u njegovoj Riječi i sakramentima [3]. Sve to prerasta u nasilje koje se okreće protiv onih koje se smatra prijetnjom našim “sigurnostima”: nerođeno dijete, bolesna starija osoba, privremeni gost, stranac, ali također bližnji koji ne odgovara našim očekivanjima.” – iz korizmene poruke Papa Franje