U Velikom tjednu susrećemo se s Kristovom smrti na križu. Što mi mislimo o smrti? Bojimo li se smrti? Je li smrt utonuće u ništavilo ili rođendan za novi život? Evo nekoliko misli dr. Crnčevića i našeg razmišljanja.
„Živimo u svijetu u kojem se balansira postojanje straha od smrti i privlačnost smrti. Strahovi koje smrt izaziva su od nestanka, je li moguće da od mene ništa neće ostati, strah od ništavnosti, da smrt sve učini moralno nevrijednim – strah da iza mene ostane loša moralna slika o meni. Zato neki ljudi odu u smrt, jer im je teško izdržati moralnu bezvrijednost. Postoji i strah od krivnje, to se vidi u slučaju samoubojstva. U smrt netko ide zbog suda i osude društva, osjećaja da bi mogao biti odbačen, da će ga povijest osuditi” – rekao je dr. Crnčević u svom predavanju.
“Na Zapadu je ušlo u krv čovjeka da očekujemo bezbolnu smrt. Realnost postaje strah od bolnog umiranja, patnje, ponižavajuće ovisnosti o pomoći drugoga. Ljudi kažu ‘Najteže bi mi bilo ako bih pao u druge ruke’. Ljudima je teško tražiti pomoć drugih. U individualističkom društvu čovjek hoće svoju neovisnost, sačuvati svoju volju. Čovjeku nije privlačna patnja, osamljenost, umiranje, ovisnost. Nikad nije bilo toliko pomoći za ublažavanje boli kao danas…„Sokratova hrabrost da se susretne sa smrću daje vjerodostojnost njegovom cijelom životu. Kao i Kristova smrt. Smrt unazad daje vjerodostojnost njihovom cjelokupnom životu.” – misli su iz njegovog predavanja.
Pridružimo se razmišljanju! Kristova smrt je ključ i za naš stav o umiranju i smrti. Krist je trpio u poniženju, sramoti, u napuštenosti i u silnoj patnji. Tada, u nemoći Krist se predaje u ruke Očeve: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!”. Predanje u našoj nemoći kreativni je čin, nipošto kukavičluk. Činom predanja mi se oslobađamo ništavila, mraka, kaosa. Bog će učiniti što mi ne možemo: on će od krhotina našeg bića učiniti nešto veličastveno. Mi to zovemo uskrsnuće. To nije naše djelo. Naše je predanje u vjeri i ljubavi. Dakle, možemo se izručiti u Božje ruke. To nije slabost nego hrabrost vjere. Dobro je razmišljati o smrti. Isus je molio prije smrti i znojio se krvavim znojem. Naša molitva je razgovor u okviru ljubavi. Nije li rođenje djeteta bolno ali radost novog života sve ostavi u sjeni. Dijete koje je u utrobi majke zaštićeno je i bezbrižno. Ali, ono ne može ostati duže od određenog vremena. Inače bi umrla majka i dijete. Ono se mora roditi uz plač i bol. Ima neke sličnosti i s našim rađanjem za nebo a mi to zovemo smrt. Svojim predanjem u vjeri i ljubavi naša smrt postaje rođenje za vječnost.
Slunj: radionica uskrsnih običaja – Dana 22.03.2018. u sklopu programa Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku “Razvoj i širenje mreže socijalnih usluga koje pružaju udruge rekreativni kutak dodajmo život godinama”, održana je radionica o uskrsnjim običajima slunjskog kraja gdje je sudjelovalo 17 osoba. Uz našu dragu volonterku Crvenog križa Slunj, Miru Vukošć naši korisnici su se prisjetili tradicije i običaje svakog sela kao što je Nikšić, Cvitović, Lađevac, Videkić selo, Drežnik grad i sl u vrijeme Korizme, Cvjetnice, Velikog četvrtka, Velikog petka, Velike subote i Uskrsa. Zapravo svako selo ima svoj običaj, ali i svaka obitelj (kuća) također. Veliko hvala svima još jednom na sudjelovanju!
