Danas Karlovačka županija obilježava svoj dan. Prilika je to da iznesemo nekoliko podataka o ovoj županiji. Karlovačka županija ima površinu od 3.622 km2 te broji 128.899 stanovnika. Smještena u središnjoj Hrvatskoj povezuje sjever i jug, istok i zapad. Ubraja se u red većih županija. Graniči s dvije države i četiri županije. Sastoji se od pet gradova i 17 općina. U prošlosti kao i danas ovaj je prostor od izuzetne geostrateške važnosti. Središte županije Karlovac, grad na četiri rijeke, odolijevao je agresoru koji je ovdje namjeravao presjeći Hrvatsku. U Karlovcu su mnogi prognanici iz Banije i Korduna četiri godine čekali povratak kućama. Zanimljivo da u prostor Karlovačke županije ulaze Zagrebačka nadbiskupija, Sisačka i Gospićko-senjska biskupija.
Danas Karlovačka županija, u petak, 27. travnja, obilježava svoj dan. Ispred crkve Sv. Josipa bit će položen vijenac i upaljene svijeće u spomen na sve preminule za domovinu. Odmah slijedi misa a u 10 sati je na programu Svečana sjednica Županijske skupštine na kojoj će biti dodijeljena javna priznanja zaslužnim pojedincinma i ustanovama. To će učiniti župan Damir Jelić i predsjednik Županijske skupštine Ivan Vučić.
Francis Collins: Znanost zapravo može biti sredstvo vjerovanja
“Ateizam je najsmionija od svih dogmi jer predstavlja tvrdnju o univerzalnoj negaciji.” G. K. Chesterton
Francis S. Collins ugledni je svjetski istraživač na području genetike. Rođen je 1950. Poznat je po otkriću genoma odgovornog za neke bolesti. Radi i dalje kao voditelj Američkog instituta za zdravstvo i Nacionalnog instituta za istraživanje ljudskoga genoma (National Human Genome Research Institute – NHGRI). Njegova je knjiga 2008. „Božji jezik“ prevedena na hrvatski. Ovdje donosimo odlomke iz njegovog eseja napisanog za CNN s nadom da će potaknuti na razmišljanje i one koji se smatraju ateistima i zato „naprednima“ . Znanost ima svoje granice i gdje ona prestane nastupa filozofska misao a vjera vodi čovjeka u Božje srce. Ona je glavna melodija (tonus primus) koja vodi „simfoniju života“ u velebni finale. Poslušajmo Francisa Collins-a!
„Ja sam znanstvenik i vjernik i ne vidim nikakav sukob između tih dvaju svjetonazora. Kao direktor projekta ljudskog genoma vodio sam konzorcij znanstvenika kroz čitanje 3,1 bilijuna slova ljudskog genoma, tj. priručnika o našoj DNK. Kao vjernik, vidim DNK, informacijsku molekulu svih živih bića kao Božji jezik, a eleganciju i složenost naših organizama i ostale prirode kao odraz Božjeg plana. Nisam uvijek prihvaćao takve poglede. Sedamdesetih godina, kao diplomirani student fizikalne kemije, bio sam ateist i nisam nalazio razloge za pretpostavke o postojanju bilo kakvih istina izvan matematike, fizike i kemije. Ali onda sam otišao na Medicinski fakultet i susreo se s pitanjima života i smrti uz bolesničke krevete svojih pacijenata. Na poticaj jednog od tih pacijenata, koji me upitao: “U što vi vjerujete, doktore?”, počeo sam tražiti odgovore. Morao sam si priznati da znanost koju sam toliko volio nije mogla odgovoriti na pitanja kao što su: Koje je značenje života?, Zašto sam ovdje?, Kako to da matematika funkcionira?, Ako svemir ima svoj početak, tko ga je stvorio?, Kako to da su fizikalne konstante u svemiru tako fino usklađene da omogućuju postojanje složenih oblika života?, Zašto ljudi imaju osjećaj morala? Što se događa kad umremo?“
„Pa su me neki pitali i kako to da ti mozak ne eksplodira. Kako se možeš baviti razumijevanjem same biti života uz pomoć genetičkih alata i molekularne biologije i istovremeno vjerovati u Boga Stvoritelja? Nisu li evolucija i vjera u Boga nespojive? Može li znanstvenik vjerovati u čudo uskrsnuća? A ja zapravo u tome ne vidim nikakvu proturječnost, kao očito ni 40 posto djelatnih znanstvenika koji se izjašnjavaju kao vjernici. Da, evolucija kao porijeklo od zajedničkog pretka jest, dakako, istina. I ako je postojala i najmanja sumnja u dokaze iz fosilnih nalaza, proučavanje DNK osigurava najjači mogući dokaz o našoj povezanosti sa svim drugim živim bićima. Ali zašto to ne bi mogao biti Božji plan stvaranja? Istina, to nije spojivo s krajnje doslovnim tumačenjem Postanka, ali puno prije Damina postojali su mnogi pažljivi tumači, kao sveti Augustin, koji je smatrao da je nemoguće biti sasvim siguran što treba značiti ta zapanjujuća priča o postanku. Zato se opredjeljenje za takva doslovna tumačenja u svjetlu uvjerljivih znanstvenih dokaza koji upućuju na prastaro doba Zemlje i povezanost živih bića evolucijom, za vjernika, ne čini ni mudrim ni potrebnim.
Ustanovio sam da postoji čudesan sklad u dopunjavanju istina iz znanosti i vjere. Bog iz Biblije jest i Bog genoma. Boga se može naći u katedrali ili u laboratoriju. Istraživanjem Božje veličanstvene i prekrasne kreacije znanost može uistinu postati sredstvo vjerovanja.“