Možda nam se čini da Božja logika, njegova riječ i djelovanje nemaju mjesta u ovom svijetu. Ipak, Bog nikad ne napušta čovjeka jer je čovjek djelo Božje, čovjek je njegovo dijete. Božje kraljevstvo nije plod ljudskog djela, čovjek sam ne može izgraditi Božje kraljevstvo nego Bog se dariva čovjeku i u tom darivanju čovjek ima šansu da uđe u Božje kraljevstvo. Upravo ovaj je svijet mjesto rasta Božjeg kraljevstva. Isus govori o sjemenu koje u zemlji klija i raste te se razvija u stablo. Slično je i s Božjim kraljevstvo. Sjetimo se kako je komunizam zatirao svaki oblik vjere u srcima ljudi. Od ruganja, silne propagande do ponižavanja pa i otpuštanja s posla. Istina, neke su posljedice ostale, prije svega praznina u dušama, ali sjeme Božjeg kraljevstva nije uništeno. Mogli bismo usporediti Božje kraljevstvo s majkom koja u trudnoći nosi dijete. To dijete osjeća sigurnost pod majčinim srcem, zaštićeno je ali ono se mora roditi. Kad se rodi ono upoznaje druge osobe koje ga vole, divi se čudesima koja nas okružuju. U nas je usađeno zrno Božjeg kraljevstva kao dar i ono raste uz opasnost da bude ugušeno. Mi također imamo određeni broj godina boravka u ovom svijetu. Božje kraljevstvo ne može se ovdje u ovom vremenu ostvariti. Mi moramo izići iz ovog svijeta. Mi to zovemo smrt ali je ona zapravo rađanje za Božje kraljevstvo. Smrt nas oslobađa naših sljepoća i počinjemo gledati u dubinu. Ništa nas ne može rastaviti od ljubavi Božje! Tijelo ne doživljavamo kao zlo. Jedino se u tijelu i po tijelu možemo spasiti. Preko tijela činimo dobro i rastremo u dobroti, vjeri i ljubavi. Naše nedjeljno svetkovanje predokus je Božjeg kraljevstva: mi već sada sudjelujemo u budućnosti ali ne u punini.
Jutros u 8 sati u Slunju
Pod misom u 11 sati u slunjskoj crkvi krštena je malena Ana, drugo dijete Dražena i Jelene. Kumovi su bili Nada i Saša. Malenu je dopratila rodbina iz Slunja i Vaganca. Čestitke! Ipak su djeca najveće bogatstvo!
