Jutros je prohladno ali vedro. Podaren nam je još jedan divan dan. Sunce nas miluje od jutarnjih sati.
Danas su dva sprovoda u slunjskom kraju: u Blagaju pokop Zlatka Kereži u 15 sati i u Cvitoviću pogreb Marka Obrovca u 14 sati
SLIČNOSTI UMIRANJA I RAĐANJA
Imaju li smrt i rađanje nešto zajedničko? U novije vrijeme sve se češće uspoređuje rođenje i smrt. Iako rođenje i smrt u našoj percepciji stoje na suprotnim polovima ipak su vrlo bliski. Pokušajmo uočiti neke paralele između rađanja i umiranja. Ponajprije možemo zapaziti da rađanje i umiranje okupi naše najbliže. Prirodno je da majka ne daje svoje dijete nakon rođenja u nepoznate ili tuđe ruke. Isto tako umirući ne želi biti izručen tuđim rukama. Jednostavno kao što majčina ruka prihvaća novorođeno dijete koje dolazi na ovaj svijet isto tako umirući želi da ga prati ruka voljene osobe kad ga napušta. Prevažno je držati umiruću osobu za ruku. Jedan liječnik kaže: “Nadražaji kao nježno doticanje bivaju preko kožnih senzora poslani u mozak gdje potiču rad hormona sreće depomina i serotonina. Pri tom se mijenja čovjekov epigenetički kod“ . Još je jedna sličnost rođenja i umiranja uočljiva: mozak ne funkcionira samo kad smo mi pri punoj svijesti. Tako dijete u majčinoj trudnoći čuje glas majke iako ne razumije smisao tih riječi. Ono se nekako zaštićuje majčinim riječima. Stoga je važno da majka nježno govori djetetu, da ga blagoslivlje. Isto tako na kraju života umirući još prima poruke pa i nakon zadnjeg otkucaja srca. „Mi se moramo s umirućim tako ophoditi kao da sve razumije jer mi ne znamo koliko on prima poruka“ – kaže dr Lukas Radbruch. Smrt ne nastupa zadnjim otkucajem srca jer neki organi još rade.
Kršćani gledaju na smrt kao na „zadnju zonu utočišta“. Smrt nije konačni nestanak nego „oblačenje nove odjeće“ ili „ono što naše uho nije vidjelo i uho čulo Bog prprema onima koji ga ljube“.
Nije čudno što ljudi žele zadnje dane provesti u svojoj kući i sa svojima milima i dragima. Kako medicina tako i teologija umirućih ima mnogo toga istražiti, promisliti i reći o „rađanju za vječnost“. Živo mi je u sjećanju ostalo svjedočanstvo jednog umirućeg, koji je nakon pomirenja i toplog ljudskog razgovora rekao da je sretan. Bile su to iskrene riječi. On je osjetio ljubav crkve kao zajednice koja moli s njime i za njega, koja ga prihvaća i prati.
Rađanje djeteta je u grču i boli. Ali dijete ne može ostati u utrobi majke iako je zaštićeno i sretno. Isto tako i mi se moramo „roditi“ za vječnost iako bi željeli živjeti što duže u ovom vremenu. Smrt je rađanje za novi život u vjeri i ljubavi. Krist je umro u napuštenosti, sramoti i silnoj patnji ali je ostao u ljubavi Očevoj: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ Naše predanje je novi početak koji nije u našim rukama. Nastupa Božja stvaralačka ljubav koja od nas čini djecu vječnosti.
U Blagaju smo danas iskazali počast ukopa Zlatku Kereži
†
Preminuo je u 61. godini života MARKO OBROVAC iz Glinskog Vrela 191. Marko je bio draga osoba. Sudionik je otpora agresiji na domovinu, bio je zapovjednik voda u Slunjskoj pukovniji. Stoga će mu biti odane i vojne počasti. Za njim žali sestra Milka s obitelji, brat Ivan s obitelji, rodbina i drugari iz godina otpora. Pogreb u srijedu 20.02.2019. u 14 sati u Cvitoviću.
