Današnje evanđelje donosi najljepšu stranicu svjetske literature. Papini je rekao: kad bi kakva katastrofa prijetila da uništi svu literaturu i kad bi trebalo spasiti najvažniju stranicu, to bi bila ova stranica što se čita danas po našim crkvama: o rasipnom sinu i očevoj ljubavi. Ova je slojevita priča koju je Isus ispripovjedio onima koji su mu prigovarali da se druži s grješnicima. Dakle, mlađi sin traži svoj dio nasljedstva i odlazi, napušta očev dom. Nama je čudno ali otac ne sprečava silom odlazak sina iz topline doma. Poštivanje slobode! Sin je nakon odlaska živio razvratno, udovoljavao svojim nagonima i došao do dna. Došao je do svinja, jeo je sa svinjama, što je u biblijskoj misli najdublji pad. Ali, očevo je srce otišlo za sinom! Nije ga nikad napustio. Ljubav je to koja postaje bol. Sin odlučuje da se vrati u očev dom. Kaje se, ispričava. Otac to ne sluša nego ga grli, oblači novo odijelo, priređuje gozbu. “Ovaj sin bijaše mrtav i oživje!” -reći će. Obraćenje uz kajanje ravno je uskrsnuću mrtvaca! Izolacija od Boga zapravo je pakao. U darovanom vremenu imamo šansu vratiti se što je bolno ali donosi radost zbog povratka u toplini doma Očeva. Svi su obraćenici – od Pavla i Augustina do današnjih obraćenika – ponavljali misao “kasno sam spoznao Božju ljubav”. Stariji sin, koji je ostao u domu, možda je veći problem. On se ne može radovati povratku brata! Ne želi s njim podijeliti radost povratka od mrtvih. Zavist ga nagriza i zarobljava. Ljepotu ove poruke svatko lako razumije. Kad čovjek smogne hrabrosti za kajanje i povratak u Očev dom sve se mijenja. Crkva se neprestano moli za obraćenje odlutalih. To je bol za braćom koja su se u oholosti odmetnuli u izolaciju od Božje ljubavi. A izolacija od Boga je zapravo pakao.
Nisu li naši, pogotovo mladi, napustili domovinu s dozom ravnodušnosti ili čak prezira i otišli u tuđinu. Oni obično kažu da im domovina ne daje ono što oni očekuju. A trebaju se pitati što ja mogu učiniti za svoju domovinu s povjerenim darovima a ne što će meni domovina dati. Ili su izmanipulirani: netko s njima upravlja i uvjerava ih da su to njihovi interesi.
Pomakli smo kazaljke satova – Jutros smo ustali sat ranije. Naime, po zadnji put jutros smo pomakli kazaljke satova jedan sat naprijed. Pokazalo se da je to nepotrebno pa se vraćamo na prijašnje računanje vremena.
28. obljetnica “krvavog” Uskrsa – Danas je godišnjica dramatičnih događanja na Uskrs 1991. na Plitvicama kad je pala prva hrvatska žrtva. Danas kod spomenika prvoj žrtvi Josipu Joviću na Plitvicama komemoracija u 11 sati.
Podsjetimo se na današnji dan 1991. U “Zakopani dnevnik” kroničar je zapisao tada: “Prvi demokratski Uskrs u Hrvatskoj bio je krvav. Ekstremisti u Kninu, uz podršku iz Beograda, proglasili su svoju autonomiju i čak odcjepljenje od Hrvatske. Počeli su uspostavljati svoje “organe” vlasti.Tako su milicajci i ovoj krajini počeli organizirati svoj sustav. Na čelu milicije im je Mile Martić. Oni kontroliraju policijske stanice u Kninu, Benkovcu, Obrovcu, Gračacu, Lapcu, Korenici… Pred Uskrs su ovi samozvani milicajci upali na Plitvice, rastjerali upravu i postavili novu sastavljenu od grlatih ljudi iz SDS-a. Postavili su svoju zastavu na Koranskom mostu (kod Selišta), straže na okolna brda i počeli kontrolirati ljude. To je prevršilo svaku mjeru. Hrvatski je narod došao do granice strpljenja. Vlado Čančar iz Vaganca i još jedan mladić (Ćorak) kamionom su srušili barikadu i prkosno otišli u Plitvice. Uhitili su ih ‘martiće-vci\ pretukli, držali 2 dana i po noći pustili kući iz Korenice. Na veliku Subotu htjela je velika grupa, od oko 300 ljudi iz Drežnika-Vaganca, sama ići na Plitvice i suprotstaviti se ovom nasilju. To je ubrzalo akciju MUP-a Hrvatske. Tako je oko 300 hrvatskih specijalaca u rano uskrsno jutro počelo riskantnu akciju na Plitvicama. Naravno, to je bilo u strogoj tajnosti. Kad sam išao na jutarnju Misu ljudi su sa strahom pričali o kolima prve pomoći koja neprestano jure prema Karlovcu. Sredstva priopćavanja nisu ništa govorila, a to je davalo povoda za svakojake glasine. Majke, čiji su sinovi u policiji, dolazile su zaplakane u crkvu. Teško je biti pastir u nepredvidivim i izvanrednim prilikama. Naime, nisam znao što konkretno reći. Ali, i vjera u uskrsnu pobjedu već je dovoljna da ublaži tjeskobu. Prije Mise poldanjice već je došlo više informacija. Ima poginulih i ranjenih. Svatko strahuje za svoje i pribojava se najgoreg. Vojni helikopter s oznakom crvenog križa prevozi ranjenike. Prve vijesti govore da su dvojica poginula: hrvatski policajac Josip Jović i terorist Vukadinović iz Korenice. Transporteri i borna kola jugo-vojske žure prema Plitvicama. Idući u Blagaj susreo sam uz cestu na više mjesta hrvatske policijske patrole i veliku užurbanost po Slunju. Rezultat je 2 poginula, desetak ranjenih mupovaca (policajaca) i 30-ak zarobljenih terorista.” M. Pecić, Zakopani dnevnik, Zagreb 2003, str. 40-41
Koranski most prije ulaska u Nacionalni park Plitvice bio je neko vrijeme crta razgraničenja
Komemoracija na Plitvicama počela je u 11 sati. Sav državni vrh došao je na Plitvice i odao priznanje hrabrim pojedincima, policiji a kasnije i vojsci koji nisu prihvatili teror, barikade, zastrašivanja i okupaciju Hrvatske. Nakon odsvirane himne vijenac je položila obitelj Jović a zatim predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, predsjednik Vlade Andrej Plenković, izaslanik Hrvatskog Sabora Anđelko Stričak, ministri Davor Božinović, Tomo Medved i Damir Krstičević, general zbora Mirko Šundov, glavni ravnatelj policije Nikola Milin, braniteljske udruge na čelu s generalom Lucićem…
U našem kraju trešnje cvatu
Mons. Marijan Ožura zaređen na današnji dan 31.03.1963. – Na današnji dan 31.03.1963. zaređen je za svećenika u Senju mons. Marijan Ožura. Zaredio ga je biskup Burić. S njim su zaređeni još vlč. Joso Jurković i Ivan Peranić. Već na Veliku Gospu iste 1963. mons. Marijan Ožura preuzima župu Cetingrad koju vodi do mirovine 29.08.2017. I nakon umirovljenja ostaje u župnom stanu a župu je preuzeo vlč. Stanko Smiljanić. Prema tome mons. Marijan je u Cetingradu 56 godina. Ostao je s narodom. Obilazio je raseljene župljane po svijetu, obnovio crkvu, bio svjedok razaranja obnovljene crkve i progonstva župljana, bio u zatočeništvu 1994. godine, proveo tri godine u Kladuši u progonstvu te u Karlovcu, vratio se na ruševine, obnovio crkvu i stan, proslavio zlatnu misu, primio mnoga priznanja. Kanonik je Senjskog kaptola..Jednostavno, jedan bogat život. Nek ga Bog poživi još četiri godine pa ćemo slaviti njegovih 60 godina svećeništva ili dijamantni jubilej!
Mons. Marijan Ožura rođen je 28.11.1937. u Hrvatskom, župa Turki, u Goskom Kotaru
Papa Franjo u Maroku – Drugog dana svog apostolskog pohoda Maroku danas u nedjelju 31. ožujka papa Franjo se u prijepodnevnim satima u katedrali u glavnome gradu Rabatu susreo sa svećenicima i predstavnicima Ekumenskog vijeća Crkava.
†
Preminula je u 85. godini života ANA CINDRIĆ iz D. Gnojnica 16. Pogreb u ponedjeljak 01.04.2019. 15 sati na groblju u Cvitoviću. Za njom žale sinovi Ante i Milan, snahe Mira i Ankica, četvero unučadi te ostala rodbina
Preminula je u 85. godini života MARA CINDRIĆ iz D. Furjana 132. Pogreb u ponedjeljak 01.03.2019. u 16.30 sati na groblju u Lađevcu. Za njom žali sestra Jelena, nećaci i nećakinje te rodbina