Bez puno razgovora: dosta je reći sat i mjesto i društvo se skupi. A mjesto je mlinica na Slunjčici danas u popodnevnim satima. Skupilo se isključivo muško društvo: nas oko 15. Slunjčica teče i teče, šumi i šumi. Voda pada preko benta i stvara šum pa treba jače govoriti, kao u mlinu! A u mlinici počivaju četiri kamena žrvnja, pomalo oronuli od protoka vremena i nerada. Nekad su ovamo dolazili ljudi od Cazina (BiH) sa žitom na zaprežnim kolima da bi samljeli i vratili se kući! Danas ovi mlinski kamenovi počivaju i pričaju o starim dobrim vremenima. Ovaj djevičanski prostor načas je oživio. Društvo priča, neki pripremaju roštilj. Može se popiti ovu vodu koja teče! Ona je čista i pitka: izvire koji kilometar odavde. Lijepi sunčani dan, proljeće u punom jeku. Bože, hvala ti za ovakve kutke u našoj lijepoj domovini u kojima možemo osjetiti ljepotu prirode, čistoću vode i zraka.
