Danas se sjećamo dramatičnih dana 1991. godine. Slunjski je kraj bio u okruženju, opkoljen sa svih strana snagama JNA i paravojnim srpskim formacijama. Bez struje, telefona, benzina…gledali smo na istok i zapad i čekali čudo. Naši branitelji, gotovo goloruki, pružali su otpor nadljudskim naporima. Granatiranje banskih dvora na današnji dan trebalo nas je natjerati u očaj, predaju…Pakleni plan prema kojem je trebao biti likvidiran predsjednik Tuđman a uz njega Stipe Mesić i Ante Marković nije uspio. Pogođeni su Banski dvori ali je predsjednik Tuđman ostao na životu. Sutradan je Hrvatski sabor u zgradi INE proglasio neovisnost Hrvatske i raskid s Jugoslavijom. To je bio razumni odgovor na agresiju. JNA i paravojne formacije počele su 8. listopada napad na selo Vaganac. S aerodroma Željava, kojih desetak kilometara od sela, dizali su se avioni i raketirali selo! Topnički napad trajao je čitav dan. Selo je pretvoreno u ruševine. Šaka branitelja-mještana i preostali civili pod okriljem noći i kišom granata povlačili su se prema Slunju. Nakon ulaska srpskih paravojnih formacija u selo ubijeni su oni koji nisu stradali pod ruševinama ili nisu uspjeli pobjeći. Dakako radi se o starijim osobama. Ovaj kukavički napad, demonstracija moći, na jedno malo selo pokazuje svu bijedu jedne politike koja se izgubila u bezumlju. Otpor u slunjskom okruženju trajao je do 16. studenog 1991. Žrtve su velike: 350 osoba je ubijeno u slunjskom kraju od 1991. do 1995.
Vaganačka crkva bila je meta topništva…
Pogled na Vaganac nakon obnove: u pozadini je zloglasni aerodrom Željava (ispod Plješivice)
Slunj: vijenci i molitva za poginule uoči Dana neovisnosti danas u 15 sati