Turska vojna agresija u pogranično područje sjeverne Sirije pod izlikom da protjera kurdske militante, uzrok je stradanja djece i civilnog stanovništva. Ali, pogoršava se i situacija kršćana u ovom području. “Kao uvijek mi ćemo kršćani platiti račune” – kaže sirijsko-katolički nadbiskup Jacques Behnan Hindo. Prema podacima UN stotine tisuća ljudi je u bijegu pred ratnim djelovanjima. Tragična je i sudbina Kurda koji su poslužili kao odlični borci u slamanju džihadista, sad su ostavljeni na cjedilu. Pokazao se cinizam Sjedinjenih Država ali i EU. EU s 520 milijuna stanovnika nema hrabrosti reći jednom diktatoru dosta! Gdje je međunarodna savjesti? Blagonaklono gledanje na agresiju može imati nesagledive posljedice. Agresija se ne smije nikada nagrađivati niti tolerirati. Ostajemo zbunjeni i tužni. Dok sjedimo u svojim kućama, idemo na izlete i radujemo se sunčanom danu, sjetimo se naše braće koja trpe strahote bombardiranja, progona, pljačke…
Razaranja, žrtve, zbjegovi…
Sunčana subota: reforma i nepismenost. Podareni smo još jednim danom kakav se samo može zamisliti. Već smo u 10 sati vidjeli u vrtu leptire i pčele! Danas će se puno toga događati u slunjsko-plitvičkom kraju. Turisti ne prestaju dolaziti, posebno subotom. Načas ćemo zaboraviti štrajk u školama. Zbrka oko reforme školstva pomalo nervira sve veći broj ljudi. Kao da netko želi otkriti toplu vodu! Zar nije školstvo u Europi stoljećima stvorilo neke standarde koji jednostavno moraju ostati! Roditelji i đaci moraju imati čvrste točke s kojima ne smiju eksperimentirati nadobudni “reformatori”. Možemo razumjeti da se neka nova pomagala uključe u nastavu ali bit ostaje ista. Grupa osmaša nije uspjela pomnožiti troznamenkaste brojeve koristeći olovku i papir! Ne mogu bez kalkulatora! Poslušajmo razmišljanje Michael D. O’ Brien-a o toj temi: „Sviđalo nam se to ili ne, velikom se brzinom pretvaramo u nepismene ljude. Istina, većina nas znade čitati. Istina jest i to kako i odrasli i djeca – ako govorimo o brojkama – danas čitaju više knjiga no ikada u povijesti. No, naši umovi postaju sve pasivniji i usmjereniji ka slikama, poradi golema utjecaja vizualnih medija. Televizija, film, kao i video revolucija, dominiraju našom kulturom kao nikada dosad. Nadalje, računala, obrada teksta, džepna računala, telefoni te niz sličnih izuma, smanjili su potrebu za disciplinom uma koja je u prošlome naraštaju bila odlikom inteligencije…Filmovi, video zapisi i komercijalna televizija gotovo da su zauzeli mjesto Crkve, umjetnosti i sveučilišta kao prvotni oblikovatelji suvremena poimanja stvarnosti. Većina djece sada pije iz tih zagađenih izvora koji svima – osim onih koji na njima dobro zarađuju – djeluju nadasve nepopravljivima i besmislenima. Djeca koja iz njih ne piju mogu se osjećati otuđena od svojih vršnjaka, jer nemaju puno toga zajedničkoga u igri i priči, sa svojim prijateljima nahranjenima isključivo novim elektronskim bajkama…Zaposleni moderni roditelji kao da imaju sve manje vremena svojoj djeci čitati ili pak pričati priče. Brojna djeca odrastaju, a da nikada nisu čula uspavanku..“ Michael D. O’ Brien u „Rat za duše naše djece“
