Ulazimo u polovicu listopada a ljetne temperature i dalje nas prate. Sinoćna utakmica protiv Velšana držala nas je prikovane uz male ekrane. Radost igre, kreativnost, lepršavost i ovaj su put pokazali naši vatreni. Još jedan bod bit će dovoljan za ulazak u elitno društvo europskih momčadi… Danas je prvi radni dan u tjednu i treba prionuti uz posao.
Dok se radujemo sunčanim danima vijest iz Pakistana nas rastužuje. U ovoj su islamskoj zemlji kršćani manjina. U zaštiti manjina postoje neki standardi. Tako bi trebalo biti. U Pakistanu nije tako. Ovdje kršćanski roditelji moraju svoju djecu štiti od nasilja na taj način da im daju muslimanska imena! Inače su predmet diskriminacije u školama. Školski udžbenici na to pozivaju: predstavljaju kršćane u negativnom svjetlu kao nevjernike. To stvara klimu straha među kršćanima – kaže biskup Samson Shukardin. Borci za ljudska prava to ne registriraju. To za njih uopće nije problem. Jesu li ljudska prava univerzalna ili neke države mogu imati privilegij da svoje građane koji su slučajno drugačiji maltretiraju, da nemaju jednake šanse u napredovanju kao ostali? Hoće li kršćani u ovoj sredini ustrajati i svjedočiti solidarnost i onda kad ih progone. Zar nisu prvi kršćani prošli progone koji su trajali nepunih trista godina? U tom razdoblju pojavile su se zvijezde na kšćanskom nebu koje i danas svijetle…
Ova se pčela uvukla u cvijet ruže: čekali smo je da iziđe…