U predvečerje šetnja uz ljepoticu Slunjčicu. Neodoljiva težnja za samoćom, bar sat vremena. Voda teče i teče, šumi i odlazi k svome cilju. Pod zemljom spava cvijeće i čeka svoj trenutak. Igra svjetla i sjena stvara čudesne prizore na vodi i oko vode. Divlja patka, kad sam se približio njenom skrovištu uz obalu, odleprša na drugo mjesto. Možda se pojavi vidra. Kažu da se pokaže u predvečerje i pravi svoje vratolomije. Zastanem i čudim se slapu. Kolika količina vode dan i noć i teče i teče. Jedan me je dječak pitao: “Tko je stvorio 2 plus 2 ili od kada to postoji? Jesu li ljudi stvorili matematičke operacije?” One postoje jednostavno prije ljudi, prije vremena, ne ovise o vremenu niti o raspoloženju ljudi. Nijedan ih diktator ne može promijeniti. Ako se naša planeta zaleti u sunce i rastopi te svi ljudi završe u užarenoj masi, to ne znači da će dva plus dva prestati biti četiri! Tako jednostavno taj dječak razmišlja! Htio je reći da su tako i Božja veličina i mudrost izvan ili iznad našeg vremena. Velebni sustav svemira, pogled na zvjezdano nebo, ostavlja nas bez daha. Jedino čovjek na zemlji može prepoznati mudrost koja stoji iza svega stvorenog, može osjetiti zahvalnost za primljene darove. Isus Krist nas je naučio da smo djeca nebeskoga Oca i to voljena djeca, rođena za vječnost…Dok sam tako razmišljao pade mi pred oči hrpa odbačene odjeće i obuće, ruksak, najlon, papiri. Jedna grupa migranata ovdje se presvukla , odbacila suvišne stvari i otišla prema “obećanoj zemlji”. Nije ovo rjedak slučaj u našem kraju. U glavu dođe tisuću pitanja. Je li to tiha okupacija zapada ili su to ljudi u nevolji? Zašto Afrika, Azija, Indija ili Pakistan ne bi bili mjesto ugodno za život? Imaju prirodna bogatstva, pamet i ruke. Pade mi na pamet Kain iz Biblije koji je ubio brata Abela iz zavisti. Nije mogao podnijeti bratovu uspješnost, dobrotu, Ipak, na našoj planeti ima ljudi koje nije oholost zaslijepila, koji imaju srce i suzu za brata u nevolji, koji ne znaju da su dobri iako njihov život to govori, koji su otvoreni Božjoj ljubavi. Isus proglašava blaženima one koji su čista srca, koji nemaju podlih misli i planova, koji se raduju istini koja kaže da nisu nusproizvod slijepih sila nego djeca koja se u darovanom vremenu kroz radost i tugu, bol i umiranje rađaju za vječnost.
Prošlost se zrcali u našoj sadašnjosti
Drvena kuća kao nekada
I teče, teče
Migranti su ostavili svoj trag
Ovaj ljepotan – most sv. Ivana u Rastokama – opet će zasjati u svom sjaju