Nakon potresa u Zagrebu

23 ožu
23. ožujka 2020. Mile Pecić

Snažni potres u Zagrebu jučer u ranim jutarnjim satima ne izlazi iz naše glave. Koronavirus, koji je promjenio naš način života, dobio je još jedno “pojačanje”. U ovakvim situacijama najgore bi bilo pasti u očaj, defetizam, tupu ravnodušnost. Hvala Bogu, to se nije dogodilo. Ovo je bila prilika da mnogi pokažu širinu srca, ali i pamet. Vojska, vatrogasci, volonteri Crvenog križa i Karitasa, medicinsko osoblje, grupe navijača …istupili su te svojim znanjem  i hrabrošću pomagali prestrašenim ljudima koji su u piđamama napuštali uzdrmane stanove. Rat je otvoren na dvije fronte: protiv virusa i potresa. Mi to moramo izdržati! Ovo je prilika da nesreću pretvorimo  u himnu ljubavi i solidarnosti. Nakon potresa ispred Petrove bolnice rođeno je dvoje djece, znak budućnosti. Mise su slavljene ispred oštećenih crkava. Život ide dalje. Podsjetimo da je 1785. od posljedica potresa u Zagrebu srušeno 1758 kuća a u Dubrovniku u potresu 1667. bilo je čak tri tisuće žrtava.

Javio nam se don Franco iz Italije: “Sreća da ste u Slunju dobro s obzorom na koronu i potres…Svećenici koji umiru u Italiji uglavnom su stari i fizički slabi… Slavim misu sam jer u kući nemam nikoga. Pozdrav. Pozdravljaju te također prijatelji iz župe”

Ako se naš zemaljski dom, šator taj, razruši, imamo zgradu od Boga, dom nerukotvoren, vječan, na nebesima…Nisu li naše kuće, crkve samo šatori!
Strah od koronavirusa može biti Božji blagoslov – “Čovjek je stvorenje, nije božansko biće i kao takav je pred mnogim izazovima nemoćan. Međutim, kada se čovjek u svojoj poniznost obrati svemogućem Bogu, kad povjeruje u njegovu moć i ljubav, tada Bog po našoj vjeri čini čudesa. Vjera aktivira Božju moć u našoj nemoći pa se onda događaju čuda i u našem životu. Sada je prilika da aktiviramo svoju vjeru. U nama spava, ili možda drijema, veliki vjernik. Ovaj strah od koronavirusa može biti blagoslov za mnoge da probude i ojačaju u sebi vjernika”, kaže p. Mijo Nikić
Papa Franjo: kajanje u izvanrednoj situaciji – Osobe koje umiru bez bolničkih kapelana, ali i obitelji od kojih se traži da ostanu u kućama a ne mogu doći do svećenika zbog izvanredne situacije, odnosno pandemije, papa Franjo podsjetio je na Katekizam i “pokajanje” kojim se može dobiti oprost grijeha.
Salus animarum, spasenje duša, vrhovni je zakon Crkve, temeljni interpretativni kriterij za određivanje onoga što je ispravno. Zbog toga Crkva uvijek na svaki način nastoji ponuditi mogućnost pomirenja s Bogom svima onima koji to žele, koji su u potrazi, čekaju ili koji postanu svjesni svog stanja te osjete potrebu da budu prihvaćeni, voljeni, oni kojima je oprošteno. U ovim izvanrednim vremenima zbog pandemije s virusom, korisno je podsjetiti ljude koji su teško bolesni i izolirani na odjelima intenzivne njege, kao i obitelji od kojih je zatraženo da ostanu kod kuće kako bi se izbjeglo širenje infekcije, na veliko bogatstvo tradicije. Papa Franjo je to učinio tijekom homilije na misi u Domu Sv. Marte u petak 20. ožujka, piše Vatican News, a prenosi Fratellanza umana.

“Znam da mnogi od vas za Uskrs pođete na ispovijed kako biste se pronašli s Bogom. I, mnogi će mi danas reći: ‘Ali, oče, gdje mogu pronaći svećenika, ispovjednika, budući da se ne može izlaziti iz kuće? A ja se želim pomiriti s Gospodinom, želim da me zagrli, da me otac zagrli… Što mogu učiniti ako ne nađem svećenika?’ Čini ono što kaže Katekizam”, rekao je Papa.

“Vrlo je jasno: ako ne pronađeš svećenika koji bi te ispovjedio, razgovaraj s Bogom, on je tvoj Otac i reci mu istinu: ‘Gospodine, učinio sam to, to, to… Oprosti mi’ i zamoli ga za oproštenje svim srcem, činim pokajanja i obećaj mu: ‘Kasnije ću ovo ispovijedati, ali oprosti mi sada’. I odmah ćeš se vratiti u milost Božju. Ti sam možeš se približiti, kako nas uči Katekizam, oprostu Božjem, ako pri ruci nemaš svećenika. Razmislite: vrijeme je! A ovo je pravo vrijeme, pravo vrijeme. Dobro izvršen čin pokajanja, i tako će naša duša postati bijela kao snijeg”.

Papa se, zapravo, osvrnuo na brojeve 1451. i 1452. Katekizma Katoličke Crkve, koji glase:

  1. Među pokornikovim činima kajanje je na prvome mjestu. To je “bol duše i osuda počinjenog grijeha s odlukom više ne griješiti”.
  2. Kada kajanje proizlazi iz ljubavi prema Bogu, ljubljenom iznad svega, naziva se “savršenim kajanjem” (iz ljubavi prema Bogu, contritio). To kajanje oprašta lake grijehe; a postiže oproštenje i teških grijeha ako uključuje čvrstu odluku pristupiti sakramentalnoj ispovijedi, čim to bude moguće.