Snažni potres u Zagrebu jučer u ranim jutarnjim satima ne izlazi iz naše glave. Koronavirus, koji je promjenio naš način života, dobio je još jedno “pojačanje”. U ovakvim situacijama najgore bi bilo pasti u očaj, defetizam, tupu ravnodušnost. Hvala Bogu, to se nije dogodilo. Ovo je bila prilika da mnogi pokažu širinu srca, ali i pamet. Vojska, vatrogasci, volonteri Crvenog križa i Karitasa, medicinsko osoblje, grupe navijača …istupili su te svojim znanjem i hrabrošću pomagali prestrašenim ljudima koji su u piđamama napuštali uzdrmane stanove. Rat je otvoren na dvije fronte: protiv virusa i potresa. Mi to moramo izdržati! Ovo je prilika da nesreću pretvorimo u himnu ljubavi i solidarnosti. Nakon potresa ispred Petrove bolnice rođeno je dvoje djece, znak budućnosti. Mise su slavljene ispred oštećenih crkava. Život ide dalje. Podsjetimo da je 1785. od posljedica potresa u Zagrebu srušeno 1758 kuća a u Dubrovniku u potresu 1667. bilo je čak tri tisuće žrtava.
Javio nam se don Franco iz Italije: “Sreća da ste u Slunju dobro s obzorom na koronu i potres…Svećenici koji umiru u Italiji uglavnom su stari i fizički slabi… Slavim misu sam jer u kući nemam nikoga. Pozdrav. Pozdravljaju te također prijatelji iz župe”
“Znam da mnogi od vas za Uskrs pođete na ispovijed kako biste se pronašli s Bogom. I, mnogi će mi danas reći: ‘Ali, oče, gdje mogu pronaći svećenika, ispovjednika, budući da se ne može izlaziti iz kuće? A ja se želim pomiriti s Gospodinom, želim da me zagrli, da me otac zagrli… Što mogu učiniti ako ne nađem svećenika?’ Čini ono što kaže Katekizam”, rekao je Papa.
“Vrlo je jasno: ako ne pronađeš svećenika koji bi te ispovjedio, razgovaraj s Bogom, on je tvoj Otac i reci mu istinu: ‘Gospodine, učinio sam to, to, to… Oprosti mi’ i zamoli ga za oproštenje svim srcem, činim pokajanja i obećaj mu: ‘Kasnije ću ovo ispovijedati, ali oprosti mi sada’. I odmah ćeš se vratiti u milost Božju. Ti sam možeš se približiti, kako nas uči Katekizam, oprostu Božjem, ako pri ruci nemaš svećenika. Razmislite: vrijeme je! A ovo je pravo vrijeme, pravo vrijeme. Dobro izvršen čin pokajanja, i tako će naša duša postati bijela kao snijeg”.
Papa se, zapravo, osvrnuo na brojeve 1451. i 1452. Katekizma Katoličke Crkve, koji glase:
- Među pokornikovim činima kajanje je na prvome mjestu. To je “bol duše i osuda počinjenog grijeha s odlukom više ne griješiti”.
- Kada kajanje proizlazi iz ljubavi prema Bogu, ljubljenom iznad svega, naziva se “savršenim kajanjem” (iz ljubavi prema Bogu, contritio). To kajanje oprašta lake grijehe; a postiže oproštenje i teških grijeha ako uključuje čvrstu odluku pristupiti sakramentalnoj ispovijedi, čim to bude moguće.