Franjevačka crkva na Kaptolu 9 dobro je poznata slunjskim vjernicima. U vrijeme progonstva 1992. do 1995. u ovoj su se crkvi okupljali Slunjani na misu u 16 sati (u Karlovcu u 12 sati). U ovoj su se crkvi okupljali i prognani Vukovarci. U ovoj smo crkvi plakali i sanjali povratak kućama, nadali se protiv svake nade. Oci franjevci otvorili su nam vrata crkve i srca. Potres u Zagrebu šokirao nas je ne samo zbog rodbine, prijatelja, naše braće koja žive u Zgrebu, nego i zbog crkava, posebno franjevačke crkve na Kaptolu. A kako je prošla u potresu ova nama tako draga crkva? Evo izvješća:
“Crkva je iznutra oštećena. Dio reljefa koji je iznad ulaza u crkvu koji prikazuje rane sv. Franje je odlomljen i pao je u crkvu. Toranj crkve ima napukline i upitna je je statička sigurnost. Samostan je teško oštećen i statički vrlo nesiguran. Preporuka je da se u samostanu ne stanuje i da se crkva ne koristi. Zbog toga je odlučeno da se presele juniori i dio svećenika u Kuću susreta Tabor, gdje se već nalaze. Dvojica braće su u Varaždinu, jedan u Požegi, jedan brat je u Kozari Boku, a jedan na Sigetu, jedan kod hercegovačkih franjevaca u Dubravi, jedan kod splitskih franjevaca u Vrbanićevoj. Gvardijan i vikar samostana preselili su se u Kuću Provincijalata na Opatovini, koja nije oštećena. Tamo su zajedno s Provincijalnim ministrom, Ekonomom Provincije i Tajnikom Provincije.”
Hvala Bogu da nema ljudskih žrtava. Obnova crkve briga je mnogih srdaca. Trebat će mnogo žrtava da ova crkva opet bude mjesto gdje će ljudi tražiti utjehu. Naša je slunjska crkva bila spaljena i razorena. Danas je ona opet mjesto gdje slavimo Boga i zahvaljujemo za njegova čudesna djela. Tako će i prelijepa franjevačka crkva opet biti sigurna, opet će se u njoj čuti molitva i pjesma Božjeg naroda.
