Cetingrade jabuko u cvijetu

Od Josipova ne bijasmo u Cetingradu. A ovo pogranično mjesto kojih 20 kilometara od Slunja posebno poziva u proljeće. U ušima odzvanja pjesma koju kudovci i mještani rado pjevaju: “Cetingrade, jabuko u cvijetu, ne damo te nikome na svijetu”. A sada su rascvale jabuke koje su nadahnule tvorca ovih stihova…Prolazimo kroz predivne krajolike. Proljeće u punom cvatu. Evo nas u centru. Crkva dominira čitavim krajem i kao dobra majka sabire djecu. Čujemo buku motora u župskom dvorištu. Ekipa dobrih ljudi cijepa drva župniku! U proljeće se drva pripremaju za iduću zimu. Dva momka uz sjekač koji otpiljene debele komade usitnjava s lakoćom. Dvojica to rade sjekirama. Poštiva se razmak! Prolaznici malo zastanu. Župnik Stanko Smiljanić s ovim ljudima komunicira neposredno, svi su oni njemu “rođeni”. U susjedstvu je zgrada pogranične policije koja odrađuje nevidljiv ali prevažan posao. Bog ih blagoslovio! Kad su zadnje komade usitnili morali smo ovu složnu ekipu napustiti. Korona nas je “zakočila” pa ne možemo stisnuti ruku ovim dragim ljudima koji ovaj naporni posao shvaćaju kao igru…Deset kubnih metara drva je usitnjeno ili kako oni kažu iscijepano. To je negdje oko 12 do 13 prostornih metara. Kad se prosuše onda se spremaju u drvarnicu. Spuštamo se prema Batnogi. Plodna zemlja obrađena, kuće nanizane na suncu kao ogrlica. Zastajemo kod kapelice i divimo se plodnim oranicama. Penjemo se prema Tatar Varošu ali skrećemo prema Ponoru. Bolji bi bio naziv “dolina sna”. Lijepe kuće u zelenilu doline. Rascvale voćke. Stado krava leži na travi i ne gube vrijeme: prežimlju. Ima ovdje i vinograda i plodnih njiva. Trebalo bi malo ostati i čuditi se svemu! Popeli smo se u Tatar Varoš na brežuljak. Tu je također spomen-kapela. Vidimo obrađene njive koje čekaju obilnu kišu da dadnu urod.

Župnik Stanko kao da je ovdje odrastao a župnik u mirovini mons. Marijan Ožura pedeset je godina ovdje prije svake zime pripremao drva. Koliko bi to bilo metara drva?