Danas slavimo svetog Benedikta koji zaslužuje našu pažnju. Rođen je oko 480. godine. Došavši u Rim sablaznio se vidjevši raspuštenost. Pobjegao je u planine. Ni ovdje nije bio pošteđen napasti ali se dao na strogi život. Monasi su prepoznali njegov strogi život i pridružili se: osnovao je 12 samostana. Osnovao je samostan Monte Cassino koji će postati rasadnik uzornih redovnika. Njegova sestra Skolastika osnovala je ženski samostan. U Monte Cassinu pojavilo se njegovo pravilo koje je postalo temelj redovništva ali i kršćanskog života: Ora et labora tj. Moli i radi! Ovim su postavljeni temelji zapadnoj civilizaciji pa ne čudi što je sv. Benedikt zaštitnik Europe. U ovim jednostavnim riječima – moli i radi – krije se duboki smisao postojanja. Sam rad je kao veslanje jednim veslom: tada se čamac vrti u krugu. Rad može biti besmislen kao Sizifov posao. A Sizif je kotrljao kamen do vrha brijega: kamen se skotrljao i Siziv ga je ponovno gurao. Tako u beskonačnost. To je rad bez molitve, bez vertikale. Robijaši na Golom otoku morali su kamen nositi s jedne hrpe na drugu, gladni i žedni. Rad može biti užasno težak i naporan ali besmislen! Tek molitva a to znači vertikala daje mu smisao. Kad god zanemari ono “moli” čovjek postaje Sizif koji uzaludno gura kamen.
Nedjelja kao dan Gospodnji daje čovjeku odmor u Gospodinu i osmišljava njegov rad. Inače smo robijaši na Golom otoku čiji je rad besmislen. Upravo danas mnogi će odahnuti od svojih napora i zatražiti Božji blagoslov. Ujedinit će se braćom u molitvi i pjesmi. Ništa nije teško samo kad vidimo da to ima smisla. Nedjeljni počinak i slavlje Gozbe ljubavi daje smisao našem radu, žrtvama, jednostavno daje smisao našem postojanju.
Odmor u Gospodinu daje smisao našem radu…Vreli ljetni dan. U 18 sati u slunjskoj crkvi možemo odahnuti i osmisliti naš rad: u misi naše vrijeme i rad dobivaju smisao. Molitva i rad se upotpunjuju i nadahnjuju. To je lijek našim frustracijama i depresijama…
Misa večeras u slunjskoj crkvi
Nakon 18 sati nad Slunjem se zamračilo nebo, počela je kiša ali na sreću nije bilo tuče