Isus izgovara teške riječi pred vođama naroda, religioznim i političkim vođama: “Carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje!” Bile su to riječi kao bomba. Ova izjava vodi na sud i osudu. Čuvari zakona, duhovni i politički vođe, živjeli su u oholosti kako su oni pravedni. Isus im kaže da ih bludnice i carinici mogu preteći u Božje kraljevstvo. Griješnici koji su pali mogu se pokajati svjesni svoga stanja. Kajanje može samo nastati u srcu koje ljubi i vidi ljubav kojoj su okrenuli leđa. Ljudi koji žive u umišljenosti da su pošteni, pravedni i da im ne treba obraćenja, zastali su u rastu. Oni ne vide i ne osjećaju ljubav koju su ostavili. Oni vrše propise i to im je dosta a ljubav je kod njih ugašena. Isus je blag prema grešnicima koji su vidjeli svoju slabost. On ne osuđuju bludnicu koju su doveli da je kamenuju. Petar je nakon izdaje i zaplakao. Suze mogu oprati isto tako kao što voda krštenja opere istočni grijeh. Isus poziva i nas danas na kajanje. Veličina kajanja je u ljubavi koja proizlazi iz kajanja. Rasipni sin, koji je napustio oca i potrošio svoj dio, doživio pad, vraća se Ocu. On duboko proživljava kajanje, povredu ljubavi. Stariji sin, koji je ostao uz Oca, ne pozna veličinu kajanja a onda i ljubavi. Nije ga razumio. Kajanje je znak hrabrosti a ne slabosti. Kajanje je prelazak “od mrtvih među žive”. Pravo kajanje vraća nas u prostor vršenja volje Božje a to znači otklon od naše oholosti, samodostatnosti. Iznenadit ćemo se na koncu vremena: neki poznati kao griješnici ipak su izgorjeli u ljubavi i kajanju i “uskrsnuli od mrtvih”.
Maskice, maske u raznim nijansama
Jutros je slavljena misa u 8 ati u slunjskoj crkvi. Svi su gotovo došli s maskama. Roditelji su dopratili svoju djecu ili bolje rečeno poveli svoju djecu u Isusovu školu. Čudni su oni roditelji koji mudruju: nek se dijete odluči kad bude punoljetno hoće li vjerovati ili ne. Takvi roditelji prepuštaju djecu u školu sotone koji će od njih učiniti ohole sebičnjake.
Sa mise u 8 sati u Slunju: trenutak Pričesti