“Mislim da usprkos ove ozbiljne brige, i sasvim opravdane brige za zdravlje tijela, ne smijemo zaboraviti vječnost. Možda bi bilo dobro i razmišljati i o ovoj pandemiji u tom kontekstu jer često se postavlja pitanje je li ona neka Božja kazna ili je možda prigoda da se obratimo da se popravimo – neka kušnja koja pruža ljudima mogućnost da razmišljaju ne samo o ovozemaljskom životu nego i o onom koji nas čeka iza ovoga – o vječnosti“ – rekao je nadbiskup Puljić na Katoličkom radiju. A ne vidi se kraj ovom virusu. Pa kad se i pronađe cjepivo i svlada virus korone mi i dalje ostajemo krhka bića. To ne bi smio biti razlog našoj frustraciji nego povod da ojačamo vjeru: “Sve patnje sadašnjega života nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima otkriti…” Mi smo uvijek u opasnosti da hod kroz vrijeme zamislimo kao vječnost: a zapravo je hod kroz vrijeme tek ulazak u vječnost. Mi nismo gospodari vremena: ono nam je darovano da se u njemu “rodimo” za vječnost. Ipak, ne smijemo pobjeći iz vremena: Krist nam je pokazao kako se živi život u ljubavi prema Bogu i čovjeku. Ova velika kušnja s koronavirusom može nas učiniti zrelijima.
Jutros je u slunjskom kraju bilo bez magle. Sunce je prve zrake prosulo po našim poljima i njivama, kućama i vrtovima. Dar je to koji nas potiče da reknemo hvala usprkos koroni.
Jesen stiže…
Danas su počela arheološka istraživanja u sjeni crkve Presvetog Trojstva u Slunju pod stručnim vodstvom karlovačkih konzervatora: otkriveni su ostaci zida koji je po svoj prilici dio obrambenih zidova koji su štitili “kloštar” i naselje koje se tu razvilo polovicom 15. stoljeća