U predvečerje Dana Gospodnjega sve izgleda drugačije. Uzimamo distancu od svagdanjih briga i uranjamo u duhovnu stvarnost. Naš svijet je svijet privida, zaslijepljenosti iz kojega želimo ne pobjeći nego doživjeti predokus budućnosti. Čovjek je biće čežnje bez koje bi bio osakaćen, zapravo mrtav. Lude djevice zanemarile su svoje poslanje: trebale su s upaljenim svjetiljkama dočekati zaručnika a one su to zanemarile. Ulja vjere, dobrote, nestalo je u njihovim svjetiljkama, nije dopunjavano i svjetiljke su se ugasile. Večeras su vjernici došli u slunjsku crkvu dopuniti svjetiljke uljem vjere i ljubavi. To se ne može odraditi jedanput. Tužna priča su oni koji su odradili i napunili uljem svjetiljke do Prve Pričesti, Krizme a onda prekinuli. Njihove svjetiljke su se ili ugasile ili tek tinjaju. Ne znamo kad će Gospodin doći: mi nismo gospodari vremena. Evanđelje naziva djevice koje nisu imale ulja ludima! Kao što smo sigurni da će svanuti novo jutro tako smo sigurni da će Gospodin doći.
Večeras u slunjskoj crkvi
Priroda se sprema za dugu i hladnu zimu, ali u mraku zemlje sačuvat će ljepotu proljeća