Danas se Slunj i slunjski kraj sjeća patnje i stradanja pred 29 godina. Velikosrpska agresija koja je jedan narod sa svojom stoljetnom poviješću, kulturom, svojim povijesnim prostorom pokušala zbrisati sa lica zemlje ostavila je mnogo grobova, stotine porušenih crkava, domova, ranjenih…Slunj s okolicom našao se na udaru odmah nakon krvavog Uskrsa 1991.. Goloruki narod branio se kako je umio i znao. Gledali smo na istok i zapad i očekivali zaustavljanje agresije. Slunjski branitelji pružali su otpor sve do 16. studenog 1991. Na današnji dan 1991. godine JNA sa paravojnim formacijama kojima su se pridružili neki domaći Srbi okupirali su Slunj, Nastavljena je pljačka i paljenje kuća, crkava…Preostali narod i branitelji spašavali su se povlačenjem preko Bosne. Mnoge su skidali iz konvoja i odvodili u logore. Oni koji su se usudili ostati u svojim kućama bili su obilježeni bijelom vrpcom i radili su kao robovi…Počeo je život u progonstvu koji nije bio izgubljen. Organizirali smo se i pripremali povratak. U Karlovcu je radila slunjska osnovna škola, vladin povjerenik za općinu Slunj, župnik je okupljao ljude. Naša su djeca gostovala svako ljeto u Italiji, Austriji, Njemačkoj i doživjela ljudsku dobrotu. Na udaru granata iz neposredne blizine Karlovca tekao je život. Nismo ni trenutka sumnjali u naš povratak. On je uslijedio 6. kolovoza 1995. Počela je velika obnova. Slunjski kraj je procvjetao. Turizam je unio dinamiku od Slunja do Plitvica..
Danas se sjećamo tih dana, žrtava, poginulih, naše hrabrosti i širine srca. Nije nas mržnja ili osveta zarobila. U 10 sati zazvonit će zvona, zasvirati sirena i najaviti sjećanje na teške dane, na poginule i ranjene, umrle u progonstvu, na našu hrabrost u teškim danima.
