Jutros je proslavljena druga zornica. Broj ograničen na 25 vjernika u crkvi mora se poštivati iako postavljamo mnoga pitanja. Ipak, svjesni smo opasnosti koju predstavlja virus. Jutros nam evanđelje poručuje: blago očima koje vide što vi vidite i ušima koje čuju što vi slušate. Mnogi su željeli vidjeti što vi gledate ali nisu vidjeli i čuti što vi slušate ali nisu čuli! Ove Isusove riječi zvuče tako obično a istovremeno nas pokreću. Naime, nama je dostupna Riječ Božja: možemo je čuti u svoj njenoj ljepoti i snazi. Možemo je pročitati u trenucima mraka i kušnji. Pada mi na pamet jedan novinar koji je ležao u bolnici i očekivao čudo kad je u pitanju njegovo zdravlje. Ipak, u rukama je imao Sveto pismo Novoga zavjeta. Dakle, evanđelja. On svjedoči da je tu otkrio Riječ koja nas umiruje, daje nadu. Za razliku od grubih riječi iza kojih stoji oholost, cinizam, grubost…Isusova riječ daje nadu, oslobađa nas. U ovoj kušnji s koronom Isusova nas riječ može osloboditi straha i dati nadu. Izluđeni smo tolikim podacima o koroni, zaraženima, umrlima i oporavljenima. Istina, to jest realnost, ali Isusova riječ daje nadu. Sve kušnje našega vremena nisu ništa prema budućoj slavi!
Jutros zornica u Slunju s 25 vjernika!
Liječnica se slomila – Vijest koja je stigla iz klinike Fran Mihaljević u Zagrebu potresla je Hrvatsku: liječnica koja se posve dala bolesnicima i umirućima slomila se: učinila samoubojstvo. Ovo je samo upozorenje i potvrda da su liječnici krhka bića koja imaju svoje granice. Oni su potrebni naše podrške, ohrabrenja, razumijevanja. Liječnik nije od kamena: on mora dio patnje pacijenta uzeti na sebe. Zamislimo velik broj pacijenata s teškom dijagnozom: svaki od njih ostavlja traga na liječniku. Dakako i medicinskoj sestri koja ostaje uz pacijenta dan i noć. Pitanje je mogu li biti liječnici profesionalci u tom smislu da – kad napuste bolnicu – zaborave na sve pacijente? Neki imaju veći prag tolerancije ali neki žive s pacijentima i kad napuste odjel.
Ako bismo mogli napraviti usporedbu s Isusom koji je liječio ljude od svih bolesti i nemoći onda vidimo neki put. Isus je istina liječio trenutačnu bolest, čak je Lazara oživio položenog u grob, ali on je liječio čovjeka u njegovoj srži: ne da mu samo produži život na nekoliko godina nego da ga izliječi za život vječni! Isus je učenike koji su posluživali silno mnoštvo, koji su se umorili, slao da se odmore. Znao je za ljudske granice. Ali, kad su “ozdravili za život vječni” nije im bilo ništa teško, nisu se čak bojali progona i podvala. Nalazili su mir u uskrslom Gospodinu. Ova naša draga liječnica koja se slomila, došla je do svojih granica. Imamo suzu za nju. Ali naša nemoć može biti novi početak.
†
Danas je u Cetingradu pokopan IVAN BRAJDIĆ iz Cetingrada. Za njim žali supruga Mare, djeca Ivana, Neven, Katarina i Marijan, 5 unučadi, sestra Marijana, rodbina,
Preminuo je u 77. godini života dobri TOMO ŠLAT iz Slunja. Pogreb na slunjskom groblju 2. prosinca. Za njim žali supruga Milka, sinovi Boris i Damir, snahe Romana i Tatjana, unuci.
Tomo Šlat
Preminuo je u 74. godini života JURAJ GRDIĆ iz Rakovice. Pogreb 2. prosinca na rakovačkom groblju. Za njim žale žena Milica, sinovi Mile i Drago, snaha, troje unučadi
Preminuo je u 70. godini života IVICA SALOPEK iz D. Furjana 32. Pogreb 2. prosinca u Lađevcu. Ovaj dragi čovjek, povratnik iz Njemačke, bio je aktivan u lađevačkom KUD-u, dobar vjernik. Nedostaje nam! Za njim žale kći Magdalena, sin Danijel, snaha Suzana, unučad, brat Joso, sestra Roze, Draga i Marija, kudovci i mnogi prijatelji
Ivica Salopek
Preminula je u 89. godini života LJUBA KLARIĆ r. Rastovac. Pogreb na pravoslavnom groblju u krugu obitelji. Za njom tuguju kćerka Mileva, Mira, unuci