Danas crkva slavi Nevinu dječicu. Da podsjetimo: Isusovo rođenje neki su shvatili kao prijetnju. Isus je došao razoriti djela đavolska. Radi se o borbi ne samo s ljudskom zloćom nego i demonskom zloćom koja je prisutna u ovom mračnom svijetu. Kralj Herod u Isusovu rođenju vidio je opasnost svojoj diktatorskoj vlasti. Dao je pobiti mušku djecu nadajući se među njima ubiti i novorođenog Spasitelja. Ipak, zlo nije jače od dobra. Postavlja se pitanje zašto nevini trpe, zašto trpljenje djece? U čovjekov je svijet ušlo zlo i smrt izvornim grijehom oholosti i đavolskom zavišću. Iz tog stanja može ga samo Bog spasiti. Zato je došao Isus Krist da nas spasi. On koji je Ljubav i Dobrota uzeo je sve zlo svijeta na sebe i ponio na križ. Kad sve naše žrtve, pa i žrtve nevine djece, ujedinimo s Kristovom žrtvom na križu one postaju spasonosne za sav svijet. Žrtva na križu vrhunac je ljubavi.
Potres nije nanio štete u Slunju – Jutros se osjetio blag potres i u Slunju. Nisu ga svi primijetili. Potresle su se kuglice na boru na pr. Nema nikakvih oštećenja.
Doznajemo da su bliže epicentru, u Petrinji i Sisku, oštećenja na crkvama i kućama. Oštećena je katedrala u Sisku: otpala je žbuka iznutra i izvana. U Petrinji je veća šteta: s krova župne crkve sv. Lovre potres je srušio crijepove. Druga dva potresa dogodila su se na kraju slavlja mise te su prouzročili veće štete: palo je više crijepova. Na kućama su oštećenja: od pada dimnjaka do pukotina na zidovima. Radi se o manjim štetama na prvi pogled ali stručnjaci će ustanoviti je li narušena statika objekata.
Jutros u Slunju mirno i pusto
Strah od smrti? – Ovih smo dan i mjeseci izloženi strahu od zaraze a zapravo strahu od izolacije i smrti. Bojimo se. Možemo li pobijediti strah od smrti? Lijek protiv smrti nije u ljudskoj moći. Međutim, možemo li govoriti o smrti kao prijelazu u novi život? Zapravo bogatiji život. Na starost i smrt pripremamo se u produktivnim godinama, u godinama snage i napona. Susret s Bogom susret je s pravednim sucem ali i sa beskrajnim milosrđem. Sram zbog naših ludosti, grijeha, kukavičluka, sebičnosti, oholosti…trebao bi nas već sada odgajati za susret s Božjom dobrotom. Najljepša stranica sv. Pisma je ona o sinu koji se vraća ocu nakon lutanja, padova u blato…Otac ga dočekuje sa zagrljajem i priređuje mu gozbu. To je drama našeg života: povratak i kajanje novi je početak. Dobro je našoj subraći koja su pred smrću /a tko od nas nije?/ govoriti o Božjoj ljubavi koja oprašta svaki grijeh ako se kajemo. U umiranju nismo sami: s nama je Krist koji je prošao kroz vrata smrti. On je trpio u sramoti, napuštenosti i silnoj boli! Njegove su zadnje riječi na križu: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” Predanje u ruke Božjeg milosrđa najviše je što možemo učiniti. Isusove riječi “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj” – neka budu i naše riječi. To je naš čin a Božje milosrđe i ljubav učinit će ono što mi ne možemo…Sotona ne napušta čovjeka u smrtnoj opasnosti. Sotona mu sugerira da za njega nema oproštenja, da se jedino može prepustiti mraku ništavila, da mu nema spasa. Crkva ima divan sakrament u smrtnoj opasnosti a to je “Bolesničko pomazanje”. Snagom ovog sakramenta bolesnik dobiva pouzdanje, oproštenje i posebnu Božju zaštitu. Sjetimo se da je sv. Franjo smrt zvao “sestricom”: ona će mu otkriti što naše oko nije vidjelo. Dodajmo još da smrt nije rastanak od dragih osoba koje volimo. Naš je rastanak privremen…William Shackespeare prije smrti rekao je: “Predajem svoju dušu u ruke Boga, svojega Stvoritelja, potpuno vjerujući u Isusa Krista, svojeg Spasitelja“.
†
Preminuo je u 67. godini života IVAN TURKALJ iz Jelovog Klanca 222. Pokop na groblju u Rakovici u srijedu 30.12.2020. u 13 sati. Za njim tuguju supruga Marica, sinovi Tomislav i Krunoslav, kćerka Ivana, snaha Melani, zet James, unuci, brat, sestre, rodbinarodbina