U polovici božićnog vremena sv. Ivan apostol vodi nas opet u Božju intimu. Poput orla on se vinuo iznad naših zemaljskih gudura i želi nas povesti u Božju dinamiku života: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog”. Riječ pisana velim slovom. Božja riječ nije kao naša: koliko mi izgovorimo riječi koje su prazne. Božja se riječ i djelo ne razlikuju. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama. Prijevod bi trebao biti “ušatorio se” među nama. On nije samo prividno došao u naše tijelo nego realno: rodio se kao Dijete, proveo djetinjstvo, naviještao Radosnu vijest i prihvatio našu smrt u sramoti i silnoj patnji iz ljubavi i tako pobijedio smrt, izveo nas iz naše bespomoćnosti. To može samo ljubav. Može li čovjek biti ravnodušan prema ovoj Božjoj ljubavi? “Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja!”. Kad sv. Pavao nabraja kvalitete ljubavi ističe da “ljubav ne traži svoje, ljubav sve podnosi!” Dolazimo do važne spoznaje: ako imamo ljubavi možemo podnijeti nevjerojatne stvari. Majka podnosi nesavršenosti i ludosti svoga djeteta jer ga voli. Tako je i Božja ljubav uzela naše tijelo, ona podnosi naše nesavršenosti jer nas voli. Ali i mi, ako imamo Božje ljubavi, možemo podnijeti virus, potrese i druga ograničenja i udarce. “Ljubav sve podnosi” – ona je iznad svih granica pa i iznad granice smrti. Lijepo je što ljudi udareni potresom nisu prepušteni sami sebi. Ljubav je pokrenula mnoge da im pomognu. Ljubav pomiče granice pa i granicu smrti uklanja.
Jutros je slavljena misa u 8 sati u slunjskoj crkvi. Kišovito i tmurno jutro. Sjetili smo se naše braće pod šatorima u Petrinji i Glini. Molimo da ovu kušnju podnesu nošeni ljubavlju prema Bogu i ljudima koji su im pritekli u pomoć.
U Slunju u 11 sati
Vjernici mole ispred porušene crkve u Kravarskom