Lijepi sunčani dan. Blagdan sv. Josipa vodi nas u Cetingrad. Ponegdje procvjetala po koja voćka. Ulazak u centar mjesta pomalo nas iznenadi: navikli smo na današnji dan susresti mnoštvo ljudi. Bio je problem naći parkiralište….Korona je učinila svoje. Nema baš niti jednog štanda, šatora…U župnom stanu našlo nas se sedmorica svećenika. Izmjenjujemo iskustva u ovim čudnim vremenima. U 11 sati sjeli smo u ispovjedaonice. Narod se lijepo i pobožno ispovijeda. Velik je čovjek kad se pokaje i prizna svoje slabosti. U 12 sati zazvonila su zvona i počelo je misno slavlje. Misu predvodi don Mate Kujundžić, župnik na Plitvicama a upravlja i Rakovicom. Ljudi pjevaju bez pratnje orgulja. Ipak, iznenadili smo se: nismo ni toliko naroda očekivali. Svi imaju maske. Propovjednik govori o liku sv. Josipa koji je pravednik. Nije ništa zapisao ali je djelovao. On je djelovao samozatajno. On je predstavnik mnogih u crkvi i društvu koji rade tiho, o kojima se ne čuje ali odrađuju veliki posao. Narod je molitvom i pjesmom uzdigao dušu k Bogu. Korona je samo jedna kušnja koja nas treba još više utvrditi u vjeri i ljubavi. Oko don Mate još je šestorica svećenika: župnik Stanko Smiljanić, svećenik u miru i domaći sin preč. Franjo Jurčević, župnik u miru mons. Marijan Ožura, vlč. Šimo Božić, župnik u Cvitoviću-Lađevcu, vlč. Polde Barić, svećenik u miru i mons. Miile Pecić, slunjski župnik.
Nakon mise narod se zadržao pred crkvom u razgovoru. Pomalo su otišli svojim kućama. Slavlje sv. Josipa u Cetingradu slavljeno je ovaj put bez vanjskog blještavila, bez trgovačkog ozračja. Možda je to i dobro.
Prostrana crkva primila je pobožne vjernike
Misnici na oltaru
Cetingradska crkva prava je ljepotica u ovom dijelu Lijepe naše
Cetingradu, jabuko u cvijetu, ne damo te nikome na svijetu! – tako pjevaju s pravom Cetingrađani….