U subotu 27. ožujka na groblju Podstrana (Split) pokopana č.s. Tatjana Pecić. Preminula je na Blagovijest 25. ožujka u kući časnih sestara u Podstrani. Na ispraćaju na groblju bilo je oko 30 časnih sestara. Pogreb je vodio župnik don Nikola a od rodbine bila je prisutna sestra Marija (udata Mikuljan), brat vlč. Mile Pecić (župnik u Slunju), bratić Josip Markezić, sin nećaka Luka i njegova mati…Nakon mise slavljena je misa u župnoj crkvi.
OPROŠTAJNE RIJEČI NA SPROVODU S. TATJANE (KATE) PECIĆ 27.žujka 2021. na mjesnom groblju:
Poštovani župniče don Nikola, mnogopoštovani mons. Mile, (poštovani don Vlado), draga rodbino naše preminule sestre Tatjane, dragi prijatelji i vjernici, drage sestre!
Okupljeni u molitvi ispraćamo našu sestru, usnulu u Kristovu miru, na vječni počinak. S. Tatjana preminula je na svetkovinu Navještenja Gospodinova -na Blagovijest. Znakovito je to. Ona je stalno molila krunicu Blažene Djevice Marije. Gdje god smo je sreli: na hodniku, u blagovaoni, na vrtu ili u kapeli imala je krunicu u ruci. Tako ju je Blažena Djevica Marija na svoju svetkovinu otpratila u vječnost.
Ohrabrene smo i utješene vjerom u pobjedu nad smrću Kristovim uskrsnućem i beskrajnom ljubavlju našeg nebeskog Oca koji nas čeka raširenih ruku na drugoj obali života, kamo se preselila naša sestra, gdje će, vjerujemo, zajedno sa svetima postati baštinicom obećane vječnosti.
S. Tatjana prošla je teški put, križni put u svojoj bolesti i patnji. Duže vrijeme bila je nemoćna, iznemogla, bez volje za hranom i s bolovima. 20. siječnja ove godine prebačena je na hitni prijem u Splitsku bolnicu i tada joj je dijagnosticiran karcinom. Metastaze su se proširile u gotovo sve organe i uzrokovale veliku bol i konačno smrt. Liječnici joj nisu mogli pomoći i rekli su da će se ugasiti kao svijeća. Tako se i dogodilo. Okružena sestrama uz bolesničku postelju koje su molile krunicu Božjeg milosrđa s. Tatjana je preminula. Bog joj se smilovao i pozvao je k sebi, gdje, vjerujemo, gleda milosrdno lice Božje i u radosti slavi svoj prelazak u kuću Očevu.
S. Tatjana rođena je 30. svibnja 1944. u Vagancu, općina Gospić od oca Vinka i majke Ruže r. Markezić kao najmlađe dijete od njih četvero: dva brata i dvije sestre. Oca Vinka nije upamtila jer je ubijen iste godine kada je ona rođena.
U našu Družbu, u kojoj je imala dvije tete: pok. s. Jelenu Markezić i pok. s. Rafaelu primljena je 20. srpnja 1960., u novicijat je primljena na svetkovinu sv. Franje 4. listopada 1963., prve redovničke zavjete položila je 5. listopada 1964. a doživotne 5. listopada 1967.
Nakon završene bolničke škole u Zagrebu radila je u bolnici u Njemačkoj – u Bad Mergentheimu od 1967. do 1971. Pola godine radila je potom u staračkom domu u Austriji -u Linzu, odakle je premještena za njegovateljicu u starački dom u Trogiru. Nakon dva mjeseca rada u domu hitno je prebačena u Šibensku bolnicu gdje je operirala kralježnicu. Dugo je bila na bolovanju ali nije mirovala. Za vrijeme bolovanja premještena je u Primošten gdje je na zahtjev roditelja počela čuvati malu djecu, i to je ujedno početak djelovanja našeg vrtića u Primoštenu. U Primoštenu ostaje do 1977. kada se ponovo vraća u Dom u Trogiru, do 1979. Tada je morala ponovno biti podvrgnuta operaciji kralježnice, kao i koljena a bolovanje je provela u kući Matici u Šibeniku gdje je bila vratarica. S bolovanja se vratila u dom u Trogiru gdje je radila do 1989. i tada je zbog liječenja bila ponovno na bolovanju te je kroz kratko vrijeme, svega dva mjeseca, pomagala u vrtiću u Šibeniku, i iste godine vratila se
u Trogir gdje je radila do mirovine – 1995. Od tada pa do svoje smrti bila je u našem samostanu u Podstrani gdje je pomagala raditi u našoj kuhinji sve dok je mogla.
S. Tatjana bila je draga osoba, bezazlena i vrlo šaljiva. Sjećamo se duhovitih priča iz njezina života kojima nas je znala razveseliti i nasmijati. Sada se ona zasigurno veseli u nebu gdje više nema ni boli ni jauka ni tuge.
I što na kraju možemo još kazati, nego: „Hvala Vam s. Tatjana na svemu lijepom i dobrom što ste učinili za ljude u potrebi kao milosrdni Samarijanac, za Vašu vedrinu i dječju bezazlenost. Hvala Vam za vaše svjedočanstvo franjevačke malenosti i jednostavnosti. Neka Vam dobri Bog bude nagrada za sve dobro što ste posijali u mnogim ljudskim srcima i neka Vas primi u svoj zagrljaj.”
Izražavam iskrenu sućut rodbini naše s. Tatjane – bratu mons. Mili, sestri Mariji i ostaloj rodbini.
Zahvaljujem sestrama u našem samostanu u Podstrani koje su se brinule za s. Tatjanu i njegovale u njezinim najtežim danima.
S. Tatjana, počivala nam u miru Božjem i molimo Oca svemogućega koji nas je otajstvom križa ojačao i sakramentom uskrsnuća Sina svojega obilježio: da vam milostivo dopusti da, riješivši se spona smrtnosti, budete pribrojena zboru Božjih izabranika. (S. Mandica Starčević)