Jutros je vedro ali vrlo hladno. Temperature su ispod ništice. Snijeg je nakitio rascvjetale grane naših voćnjaka. Neke su se grane slomile pod težinom snijega. Rascvale voćke (trešnje na pr. ) ostat će bez plodova. Tužno je gledati voćke bez plodova ali možemo nešto naučiti i od voćaka: bez obzira na mrazeve, kidanje grana, one ipak donose plodove u svoje vrijeme. U korijenu u tami zemlje one nose buduće plodove. Zar i mi ljudi ne bismo trebali donositi plodove dobrote u nepravednim prilikama ili unatoč nepravdama u svijetu.
Naši vrtovi tek su počeli cvjetati i pogodio ih je snijeg…
Prizori su jutros veličanstveni ali i tužni
Ipak će neki plod ostati i pod snijegom
Slomljene grane…
Preminuo teolog Hans Kung – Na uskrsni utorak preminuo je u 93. godini života ugledni teolog Hans Kung. Kritički je gledao na svijet pa i na crkvu. Nije prihvaćao sladunjava rješenja nego je tražio dublji smisao utemeljen na evanđelju. Godine 2009. tada u 81. godini života, bio je uzbuđen pred vječnim životom. “Zanima me što će biti na onom svijetu…Htio bih upoznati Amadeusa Mozarta i Thomasa Mora. ” – govorio je. Smrt skida sljepoću s naših očiju i vidimo sve drugačije. To iskustvo jednostavno nemamo u ovozemnom putovanju. Tek snagom vjere-ljubavi možemo sudjelovati u budućem životu. Možda je Hans Kung živio ispred svog vremena ali u život budućega vijeka ne ulazimo svojom pameću i sposobnostima nego je život vječni dar Krista uskrslog. “Kad bih sve jezike govorio…a ljubavi ne bih imao ništa mi ne bi koristilo” – naglašava sv. Pavao.
Raskol između katoličke i pravoslavne crkve nije postojao – Između katoličke i pravoslevne crkve nije postojao „nikad veliki i konačni raskol“, nije postojala međusobna valjana crkvena osuda a nije bilo ni službenog većeg raskola. To naglašava pravoslavni teolog iz Graza, zamjenik predsjednika sekcije Pro Oriente prof. Grigorios Larentzakis. U svakom slučaju ne može se uzeti 1054. godina kao godina raskola. Umjesto toga Larentzakis govori o postupnom dubokom otuđenju dviju crkava Istoka i Zapada što je „stvorilo bolnu stvarnost“ nejedinstva dviju crkava. Stoga je apsolutno neophodno poduzeti daljnje mjere u izgradnji povjerenja. On kaže: „ Svi pripadamo jednoj crkvi bez obzira na probleme. Pripadamo jednoj obitelji“.
Prof. Larentzakis predstavio je svoja istraživanja: 1054. godine kardinal Humbert u ime pape Lava IX otputovao je u Carigrad da sklopi vojni savez protiv Normana. To nije uspjelo. Nesretne su okolnosti dovele do izopćenja patrijarha Mihaela Kerullariosa. Ubrzo nakon toga uslijedila je protuekskomunikacija.
Kako objašnjava prof. Larentzakis to je imalo mali ili nikakv značaj za crkvu u cjelini. S jedne strane 16. srpnja 1054. tri mjseca nakon papine smrti kardinal Humbert nije imao pravo (mandat) položiti bulu izopćenja na oltar sv. Sofije. Dakle, ova ekskomunikacija bila je nevaljala – kaže prof. Larentzakis. Drugo, bula izopćenja bila je usmjerena protiv patrijarha Kelularija (Celularija) i njegovih sljedbenika a ne protiv bizantskog cara ili cijele istočne crkve. Treće: patrijarh također nije izopćio čitavu zapadnu crkvu već samo kadinala Humberta i njegove podržavatelje.
Prof. Larentzakis poziva se na papu Josepha Ratzingera, kasnijeg papu Benedikta XVI koji je u jednom radu izjavio da je kard. Humbert u istoj buli s kojom je izopćio patrijarha, opisuje cara i građane Carigrada kao pravojerene kršćane. Stoga se sa sigurnošću može reći da se izopćenje nije odnosilo na sveopću crkvu Istoka.
Replika patrijarha Celularija bila je slična. Dana 24. srpnja 1054. godine sinoda pod patrijarhom izopćila je kard. Humberta i sve koji su se složili s njegovim postupkom. Prof. Larentzakis ističe: „Ostao je uz ovu osobnu osudu, nisu osuđeni ni papa ni zapadna crkva u cjelini. Također nije došlo do prekida odnosa sa zapadnom crkvom“. Ni na Istoku niti na zapadu nije se stvorilo uvjerenje da su spomenute ekskomunikacije stvorile konačni veliki raskol između istočne i zapadne crkve.
Crkveni vođe na Istoku i Zapadu bili su svjeni tih činjenica. Slijedom toga 7. prosinca 1965. tijekom zajedničkog ekumenskog susreta u Rimu i Carigradu, izopćenja iz 1054. doslovno su „uklonjena iz središa i sjećanja crkve“. Izopćenja nisu ukinuta jer se nije imalo što ukinuti. (Prema Kathpressu)
Pobjegli zaraženi migranti iz kampa kod Velike Kladuše – Agencije javljaju da je iz karantene kampa “Miral” u Velikoj Kladuši pobjeglo 55 migranata. U ovom je kampu od njih 150 u izolaciji zbog zaraze njih je 80. Migranti žele preko Hrvatske stići u Njemačku ili neku od europskih zemalja. Možemo zamisliti pred kakvim sigurnosnim problemom stoji naša granična policija ali građani u naseljima kroz koja prolazi migrantska ruta. Prema službenim podacima u BiH je u šest prihvatnih centara smješteno je 4.300 migranata.