Naša najveća bitka

14 tra

Učestali pogrebi ovih dana postavljaju pred nas smisao života. Svi smo mi duševno ranjeni. Uskraćena ljubav u ranom djetinjstvu, neprihvaćanje, neopravdane kritike i poniženja u ranom djetinjstvu…ostavilo je rane u našoj psihi. Izliječiti nas može samo Božja ljubav. Bog je onaj koji nas voli i prije nego smo se rodili. Prepustiti se Božjoj ljubavi znači stupiti na put izlječenja. Kao što voda donosi život gdje dospije tako i Božja ljubav liječi sve traume najranijeg djetinjstva kao i sve rane na duši. Nažalost, neki nisu imali priliku upoznati Božju ljubav. Imali su djetinjstvo u ozračju borbenog ateizma: roditelji su umjesto da ponude vječno spasenje djeci bili oni koji su im to sprečavali. Ipak, Božja dobrota daje svakomu trenutke svjetla i ponudu ljubavi. Nažalost, neki to nisu prihvaćali. Ostali su zarobljenici svoje narcisoidnosti. Nisu prihvaćali ili se nisu željeli odvojiti od svojih predrasuda. Iako su takvi imali šansu doživjeti obraćenje a to znači ozdravljenje nisu se “rodili nanovno odozgor”. Što učiniti ako umre onaj koji nije bio niti kršten? Netko od rodbine traži crkveni pokop. Kako svećenik može moliti: ovdje ga je vjera vezala s mnoštvom vjernika a ondje neka ga  Tvoje milosrđe pridruži Tvojim izabranima? Nalazimo se pred teškom zadaćom. Jesmo li mi odgovorni za mrak u koji je utonuo naš brat? Ostaje jedino molitva crkve a sud prepuštamo Božjem milosrđu. Crkva i za takve moli a to znači želi ih oteti paklu izolacije od Božje ljubavi. Najveća bitka koju vodimo u našem životu je spasenje. “Što koristi ako sav svijet dobijemo a dušu izgubimo?” Molimo za sretnu smrt a to znači da ostanemo u Božjoj ljubavi u najvećoj kušnji a to je naše umiranje…   

Oni su dočekali svoj trenutak i raduju se suncu

Jutros je vedro u našem kraju ali se povremeno pokažu oblaci. Nadamo se da će neke voćke nadjačati mrazove  i donijeti plodove…