Spaljivanje suhog granja

2 svi

Uskrsno vrijeme nije smo proslava Kristove pobjede nad smrću nego i vrijeme ulaženja u Kristovo otajstvo umom i srcem. Ovo je vrijeme poučavanja i produbljivanja našeg odnosa s Uskrslim. Odmah nam se postavlja pitanje: zašto toliko trpljenja i nakon Kristova uskrsnuća?  Zašto toliko nasilja, trpljenja i umiranja usprkos Kristovu uskrsnuću? Odmah odgovaramo: upravo je Krist, njegov dolazak među nas, dokaz Božje ljubavi. On trpi s pravednima, bolesnima i odbačenima, nepravedno osuđenima. On govori danas nama tako jednostavnim jezikom, razumljivim svakomu. “Ja sam trs a vi loze!” Ova slika razumljiva svakome uvodi nas u naš dublji odnos s Kristom. Grančice loze koje su odrezane od trsa nemaju budućnost: one se suše i završavaju u vatri kao beskorisne. Zato Isus ponavlja: Ako tko ne ostanete u meni izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe  i bace u oganj te gore!” Odvajanje od njega vodi u gubitak snage, energije i počinje proces umiranja. Takve grančice uvenu. Dobro koje činimo ima izvor u Kristu: to činimo njegovom moći. U našem odnosu s Kristom naš život postaje plodan. Bez Krista ne možemo donijeti roda. Možemo zamisliti što znači prekid odnosa s Kristom. A naša oholost može nas odvojiti od Krista: tada upadamo u stanje besplodnosti, naš život postaje suho granje koje završava u vatri. Vrijeme koje nam je darovano šansa je da se vratimo i poput tolikih obraćenika uspostavimo još čvršći odnos s Kristom. Sv. će Augustin ponavljati nakon obraćenja: “Kasno sam te upoznao!” Sv. Pavao nakon obraćenja isticat će da sve smatra gubitkom a jedini je dobitak Krist.

Sinoćna misa u Slunju

Jutarnja misa u Slunju u 8 sati