Osvanuo je novi dan – nasmijan! Užitak je ujutro izići u vrt, prošetati svojim mjestom. Posvuda opažamo dinamiku života…U Slunju, u centru mjesta živahno. Na terasama kafića ispijaju kavu mještani i turisti u prolazu. Susrećemo bračni par iz Kanade: u Slunju su izgradili kuću. Korona je poremetila njihove planove ali situacija se poboljšava. Provest će ljeto u svojoj kući a onda se na jesen vraćaju u Kanadu. Žive u dvije domovine. S Kanadom ih vežu unuci. Nisu oni jedini. Takvih ima u Švedskoj, Njemačkoj, Švicarskoj…koji imaju kuće ili vikendice u Hrvatskoj. Njihova djeca i unučad žive između dvije domovine. Neki jedva čekaju praznike da uživaju u domovini, na moru ili planinama. Tako odrasta jedna generacija u dvije domovine. Hrvatska nekada prevagne i oni se posve vraćaju. Tamo negdje žive zbog posla a srce im je u Hrvatskoj. Jedino ovdje mogu odmoriti dušu, u zemlji natopljenoj znojem i suzama, snovima…Nije u šoldima sve!
Jutros u Slunju
Pogled na Slunj: ovdje se isprepliću prošlost i sadašnjost, prirodne ljepote i čovjekov rad…
Preminuo Nikola Nikolić – Doznajemo da je u Rijeci preminuo Nikola Nikolić iz Vaganca. Nikola sin Ive i Jelke, otac troje djece, bio je 15. listopada 1991. zarobljen u grupi koja je pokušavala pronaći nestale u spaljenom selu Vaganac. Slunjski župnik Mile Pecić poveo je akciju – uz pratnju JNA – da potraže nestale u spaljenom selu. U grupi su bili mještani Vaganca Mile i Marko Knežević a pridružio se i Nikola Nikolić. Inače je u grupi bilo deset osoba: dva svećenika, dvije časne sestre i šest civila u tri vozila. JNA ih je izručila na povratku “knindžama”, paravojnoj srpskoj formaciji koji su ih odveli u Korenicu gdje su prošli javni linč i neviđene muke. Nikola je iz Korenice prebačen u Knin. Prošao je muke koje ljudsku um ne može zamisliti. Ipak, razmijenjen je i nastavio život s obitelji u Rijeci. Rado je dolazio u Vaganac. Posljedice zatvora učinile su svoje: preminuo je u 65. godini života. Nismo doznali, dok ovo pišemo, mjesto i datum pogreba.